Kako ovo Litvanci igraju košarku? Pa gdje su oni "stari", koje svi pamtimo? Pročitajte gdje su nestali u kolumni Miloša Jovanovića.
Svako malo se Edin i ja tako „izjadamo“ jedan drugome kako se svijet mijenja, a pod svijet mislimo košarka. Neke su stvari recimo ostale iste, ali neke, bogami, teže – recimo litvanska košarka. Godinama, decenijama smo pamtili Litvance kao vrhunske šutere, igrače prefinjenih tehničkih karakteristika koji su vam mogli napuniti koš očas posla. Rimas Kurtinaitis, Šarunas Marčuljonis, Arvidas Sabonis, kasnije Saulius Štombergas, Šarunas Jasikevičijus...sve su tu bili klasični „Litvanci“. Znali ste ih na sto metara kako izgledaju, kako igraju i kako će igrati. U posljednje vrijeme, međutim, Litvanci su više postali fizikalci.
Stegonoša njihove klupske košarke, Žalgiris, je odavno poznatiji kao „oni koji tuku“, a ne „oni što će da vas nafiluju trojkama“. Ne čudi, stoga, ni što reprezentacija funkcioniše slično, pa samim time ni ona iz naslova gore koju mi je Edin poslao gledajući kako baltički košarkaši „razgrću“ Crnogorce na putu do treće uzastopne pobjede na turniru. Poklekli su izabranici Boška Radovića u ovoj borbi prsa u prsa – Litvanci su ih prosto prebili, pogotovo u skoku, ali moramo da istaknemo i odličnu partiju Rokasa Jokubaitisa koji je konačno doprinio tamo gdje Litvanci, ovaj put, izgledaju najtanje. Epilog – Crnogorcima sad treba omanje čudo da dođu do četvrtfinala, a Litvanci su se lijepo pozicionirali da otplešu još jedan tango sa Srbijom, za šta će im vjerovatno trebati samo pobjeda nad Grcima. Ili Novim Zelandom?
Na papiru, derbi dana bila je utakmica između Kanade i Letonije, koja određuje prvo mjesto u grupi i lepšu poziciju pred ukrštanje. U praksi, nije ovo moglo nikako drugačije da se završi, mada jeste Letonija pokazala nešto u prvom poluvremenu. Naravno, Kanađani su „upalili mašinu“ na vrijeme i riješili pitanje pobjednika veoma brzo, a ponovo je nezaustavljiv bio Šaj Gildžus-Aleksander koje je pogađao, asistirao i skakao...ukratko, radio je sve.
Ljutu borbu vidjeli smo i u grupi A, gdje je Dominikana morala solidno da se oznoji kako bi pregrmela Angolu. Afrikanci su igrali koš za koš do samog finiša, lavovski se borili za šansu za prolaz, ali ih je u finišu izdao šut (koji ih ionako ne služi baš najbolje). Šilde Dundao nije imao svoj dan sa 3/14 iz igre, a i sreća je Angoli okrenula leđa nakon što se Bruno Fernando lakše povrijedio. Imali su i Dominikanci svojih problema – Tauns je brzo ušao „u penale“, i sve koševe, tj. svih osam, postigao je u drugom poluvremenu. Kako god, ostali su „živi“ i samim tim maksimalni, te će upravo oni biti najveća prepreka Srbiji do četvrtfinalne pozicije.
A kad već govorimo o preprekama za Srbiju, kako ne spomenuti Italijane? Eto, pogriješio sam u pretpostavci da neće izaći iz grupe, što ruku na srce nije bilo realno, nego sam ja malo glumio ludilo. Filipinci su opet izgorjeli u želji – Italijani su ih, onako kako samo oni znaju, razvukli, rastrčali i zatim i iskažnjavali šutem za tri. Po četiri trojke ubacili su onaj kome ne spominjemo ime (rimuje se sa dativom od nadimka našeg poznatog pjesnika Vladislava Petkovića) i Rići, ostali su dodali koliko je trebalo, i završi se tako filipinska bajka u prvom krugu. Put do Pariza u teoriji i dalje postoji, u praksi, biće jako teško do nemoguće. Sad i ne znam kako funkcioniše taj baraž ako ćemo iskreni...saznaćemo za koji dan.
Nijemci su potvrdili kvalitet i u ubjedljivoj pobjedi nad Finskom, koja je baš neslavno završila ovo takmičenje (dobro, „završila“, ima još i taj baraž hehe). Jesu se Finci podičili odličnim skorom u kvalifikacijama, ali sada se ispostavlja da je on došao samo zato što ostali nisu imali čime da im se suprotstave. Kad je došlo do turnira, ispostavilo se da jedan Markanen viška nije dovoljan da se napravi razlika. Trebaće i njima malo više za ovaj „jači“ nivo. U baraž će društvo Fincima praviti i Japanci, koji nisu uspjeli da ponove herojsku partiju i protiv Australije. Dakle, i ovdje imamo očekivana dva prolaza.
Za kraj, opet, dvije utakmice skromih takmičarskih motiva, ali možda je to samo naša iluzija. U onoj prvoj, Egipat je ubjedljivo porazio Meksiko sa skoro trideset razlike i dodatno „začinio“ borbu za Afričke vize. U onoj drugoj, Francuzi su bili na dobrom putu da se obrukaju protiv nejakog Libana, ali su tek na kraju odigrali shodno (dodatno smanjenim) očekivanjima i upisali šest poena viška. Nije da je Francuzima brukanje na ovom turniru stran pojam, ali ovo bi, vala, i za njih bilo previše.
Nek’ se spremi taj Južni Sudan, pa da završavamo ovu prvu rundu!
Petorka dana
- Kuks (AUS) ... 24p, 16r, 2a
- Gildžus-Aleksander (CAN) ... 27p, 6r, 6a
- Gidi (AUS) ... 26p, 5r, 11a
- Saleh (EGY) ... 22p, 6r, 10a
- Jokubaitis (LTU) ... 19p (9-12), 5r, 6a
Opet smo nešto niži, ali bože moj. Po uzoru na Golden Stejt i njihovu „petorku smrti!“