Toni Kukoč pričao o rezultatima košarkaške reprezentacije Hrvatske i o tome koliko mu znači Dražen Petrović, ali mu se nije otvarala tema Franjo Tuđman.
Košarkaška reprezentacija Hrvatske napravila je sjajan uspjeh 1992. godine kada je stigla do srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Barseloni, a kao što je poznato u finalu je doživjela težak poraz od američkog drim-tima. I dan-danas to je najdraže sjećanje svih košarkaških navijača u Hrvatskoj, a Toni Kukoč ispričao je prije nekoliko godina na HRT-u da je posebno ponosan pošto nisu ni znali da li će igrati zbog dobro poznatih dešavanja devedesetih na ovim prostorima.
"To su sve bili članovi Kuće slavnih...", rekao je Kukoč i nabrajao redom Džordana, Juinga, Džonsona, Stoktona, Birda, Juinga, Robinsona i sve druge: "Mi smo Ruse pobijedili baš čupavo u polufinalu, tako da smo malo srećno i spretno dobili taj meč. Pred tu Olimpijadu nismo znali da li će se igrati. Nismo znali koja će od ekipa igrati. Kad su nam na kraju dali zeleno svjetlo, pogledali smo malo grupe i vidjeli smo Amere, pa smo rekli igraćemo taj meč i da ne smijemo da se potrošimo i treba da dobijemo ostale utakmice. Ne znam ni s kim smo igrali. Da bismo uopšte došli do finala do Amerikancima. Igrali smo to finale, to je najgledanija utakmica ikada. To je bio spektakl", prisjetio se on.
Kada je voditeljka emisija spomenjula bivšeg predsednika Hrvatske Franju Tuđmana, podsjetivši ga da je gledao meč i da je to bila lijepa promocija "nove države", djelovalo je da je Toni Kukoč malo promijenio izraz lica i nije mu se pretjerano pričalo o tome, vješto izbjegavajući do prelaska na novu temu.
"Došli su svi, predsjednici, političari... Franjo Tuđman je navijao takođe. To je bila promocija, nove države koja je napadnuta", istakla je voditeljka, na šta je Kukoč rekao: "Da, mi smo bili nova država. Pokazali smo da nas ima. To je nezaboravno, pa kao finale Ivaniševića na Vimbldonu".
Vrlo moguće da je ova tema dosadila Toniju Kukoču, koji je imao i neprilike tokom
devedesetih pošto se nije pojavio na proslavi košarkaša Hrvatske sa Tuđmanom na Kninskoj tvrđavi, kad se pričalo da ja namerno "bojkotovao".
Zajedno sa Rađom na tvrđavu u Kninu, u kojem je 1991. živjelo 80 odsto Srba, došao je i Stojan Stojko Vranković, ali ne i Toni Kukoč - zašto?: "To su gluposti koje se provlače već ne znam koliko. Stvari su vrlo jednostavne. Toni je bio sa mnom u Ražnju, kad su me zvali da budem u pet popodne na aerodromu i nisam smio nikome ništa da kažem, ni majci. A drugo, ko sam ja da pozovem bilo koga u avion predsjednika države? Prvo mi je rečeno 'Tišina', a kao drugo - ko sam ja da se miješam u protokol vlasti države? Išli smo helikopterom iz Splita, oni su došli avionom iz Zagreba. Gdje je zapelo? 'Beyond me' ('Iznad mene', na engleskom). Bila je to kratka operacija".
Kukoč htio da priča o Draženu Petroviću
Umjesto o Tuđmanu, Kukoč je daleko više bio raspoložen za priču o pokojnom Draženu Petroviću. Najslavniji hrvatski košarkaš je poginuo samo godinu dana poslije srebra u Barseloni, u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj: "To je obilježilo cijelu generaciju. To je tragedija... Ja sam potpisivao u Čikagu ugovor i nisam bio sa reprezentacijom kada su igrali kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u Poljskoj. Vadio sam nešto u bolnici u Čikagu, gledao sam televiziju kod Dukana i vidio sam Draženovu sliku na TV. Nisam čuo o čemu pričaju i reko sigurno pričaju o ugovoru za Nju Džersi, a onda vidim godina rođenja i smrti. I tu sam čuo za saobraćajnu nesreću", prisjetio se Kukoč.
"Ja govorim sebi da nisu u Njemačkoj nego Poljskoj, provjeravao sam sebe i uvjeravao se da nije to istina. Zvao sam kući, čuo se sa Rađom i Dinom, rekli su mi čitavu priču. Ništa, skupio sam se i došao na sahranu. Ne znam, to je toliko tragično. Kad izgubiš više od košarkaša i saigrača. Zašto dobri ljudi idu, zašto ne lošiji? Trebalo bi oni koji su nikakvi. Normalno, generacija sam bio tu iza Dražena i ta njegova Cibona je bila neko koga treba da stignemo da bismo postali najbolja evropska ekipa. Na tom SP u Argentini smo bili cimeri, tako da smo pričali o košarci, o NBA, ma o svemu. Tu sam ga upoznao kao osobu da bi se to onda desilo".
I u Čikagu ga dočekala smrt
"Tu mi se desila tužna stvar", prisjetio se Toni Kukoč svog dolaska u NBA: "Dan prije nego što sam ja došao, ubili su oca Majkla Džordana. Vraćao se iz Sjeverne Karoline autom, stao je na parkingu nekog hotela i momci od 19 godina vidjeli su da ima prsten, pare, izvadili su ga iz auta i ubili su ga i bacili. Tako da je to bilo strašno, Majkl je bio skrhan time. Otac mu je bio najveći oslonac. I sutra se ostavio košarke.
"Ovo je bio neloš tim", našalio se Toni Kukoč i ispričao kakav je zaista veliki Majk: "Da li je Majkl Džordan najbolji sportista svih vremena? Pa, vidite, on ne voli da priča o tome. Neće reći za sebe ni da je najbolji košarkaš, a ja mislim i da je najbolji sportista. Pretvorio je košarku u ovo što jeste, prije njega je bila samo američka, a Čikago je postao svjetska ekipa. Jedina šansa bila je da se radi svakodnevno, pa dvadeset godina. Nije to moja stvar da sam mislio da ću igrati za Bulse, nego generalnog menadžera Džerija Krausa. Htio je ovog mršavog iz Hrvatske jer je mislio da mogu da napravim ekipu boljom u budućnosti. I sam Kukoč je rekao da nije igrao protiv mene, nego protiv njegovih ideja. Insistirali su da ću doći i da ću sigurno igrati. Igrači nisu igrali. To je bio najveći problem odlaska u NBA ligu", zaključio je on.
BONUS VIDEO:
(MONDO, Milutin Vujičić)