Vasilije Micić je u emisiji kod Edina Avdića pričao o brojnim ponudama koje je imao za povratak u Evropu i zbog čega na kraju nije ponovo obukao dres Crvene zvezde.
Vasilije Micić se vratio sa Eurobasketa na kome je ispao sa Srbijom od Finske u osmini finala, a sada za njega počinje nova faza u karijeri. Sa 30 godina vraća se u Evroligu gde će zaigrati za Hapoel iz Jerusalima, novi projekat Ofera Janaja milionera iz Izraela.
Cijelo ljeto se spekulisalo šta će biti sa srpskim plejmejkerom, gdje će završiti i šta će biti njegov izbor, a sada je u emisiji kod Edina Avdića istakao da je pet klubova bilo najozbiljnije u namjeri da ga dovede. Ipak prvo je sjeo da pregovara sa Crvenom zvezdom.
"Na kraju mogu slobodno da kažem da je pet ekipa bilo jako intenzivno. To su bili Real, Hapoel, Olimpijakos, Fenerbahče i bila je Crvena zvezda do jednog trenutka. S tim što ja hoću da napomenem u ovom trenutku da je prvi klub sa kojim sam direktno pregovarao bila Zvezda. Iz razloga što poštujem naravno Zvezdu i ja sam iz Srbije i znao sam da to može da se razvije u pravcu da sam tu osjećao prvu i najvažniju odgovornost da se njima pruži prilika, da se otvore karte. Da i oni čuju moje mišljenje jer je moje mišljenje bilo vezano za veličinu ugovora, a da se ne obezvrijedi njihova ponuda.
Mislim da sam tu sa neke strane ispao fer i pošten prema cijeloj toj priči jer sam lično osjećao svoju želju kao laik, ali s obzirom da sad pravim ugovor svog života da ga nazovemo tako onda sam imao čistu glavu i sve vrijeme znao šta je moja vizija i cilj. Zvezda je ispoštovana kao prva, kasnije je tu neku privilegiju imao i Efes. Onda ostalo je bilo stvarno u odnosu mog agenta i klubova sa baš puno poštovanja, vrlo transparentno. Nije bilo nikakvih pregovaračkih igrica", istakao je Micić.
Zašto Hapoel?
Sada je Vasilije Micić prva zvezda Hapoela koji će po prvi put zaigrati u Evroligi, a na njegovu odluku da se odluči baš za odlazak u Izrael uticalo je i to što je igrao pet godina u Efesu. To iskustvo mu je izuzetno pomoglo da donese odluku.
"Mislim da je iskustvo iz Efesa uticalo dosta da imam smirenost povodom tih priča koje su sve vrijeme kružile oko mene, a to je da se vraćaš i treba da igraš pred ovim ili onim navijačima. Meni je Efes i pet godina u Istanbulu prijalo da shvatim da taj fanatizam od strane navijača je prelijepo da se iskusi, ali određeni period. Jer kroz vrijeme to je zaista pritisak. Ja sam u kontaktu stalno bi sa igračima iz takvih klubova. Tu kada se osvaja ti si zapravo Bog, kad se ne osvaja, prtiisak je. Imao sam u Efesu tu vrstu ljubavi od navijača. Nije to bilo 20 miliona kao Fenerbahče što ima, ali je bilo dovoljno da budeš poštovan, cijenjen i shvaćen na svoj način. Meni je bilo važno da se oprobam u sličnoj viziji kao u Efesu. Jedan projekat od nekoliko godina, ne toliko uspješna ekipa i entuzijazam unutar ekipe. To mi je veća motivacija nego odlazak u klubove koji su već veliki", naglasio je on.