Andrej, sin legendarnog Predraga Stojakovića, prvi put govorio o klubovima koje prati.
Talentovani košarkaš Andrej Stojaković blista na koledžu ove sezone i polako ide stopama svog oca Predraga, koji je imao impresivnu karijeru i u NBA ligi i u dresu reprezentacije Jugoslavije. Još ne znamo za koga će igrati nasljednik legendarnog Peđe Stojakovića, a u javnosti su se prvi put pojavile informacije o klubovima za koje navija talentovani igrač.
Za razliku od oca, koji je od malih nogu bio veliki navijač Crvene zvezde, kod Andreja Stojakovića situacija je drugačija. On ima posebnu vezu sa Solunom u kojem je PAOK, bratski klub Partizanovih navijača i sa Beogradom u kojem je Crvena zvezda, klub u kojem je ponikao njegov otac.
"Da, pratim evropsku košarku. Gledam Crvenu zvezdu, Partizan, Olimpijakos, Panatinaikos - sve", rekao je Andrej Stojaković za "Mozzart Sport" i dodao: "Teško je. Rođen sam u Solunu, gdje je PAOK, a PAOK i Partizan su bratski klubovi. Moj otac je igrao za Zvezdu, tako da je situacija komplikovana. Ipak, pratim sve i navijam za pojedine igrače. Na primjer, kada je Kevin Panter otišao u Barselonu, bilo mi je zanimljivo da vidim kako će se tamo uklopiti. Evropska košarka je danas mnogo kvalitetnija. Zbog uspjeha Evropljana u NBA ligi, sve više ljudi prati Evroligu, što je sjajno za sport."
"Tata igrao za Zvezdu, ali je komplikovano": Andrej Stojaković prvi put rekao za koji klub navija
Primjetno je da se Amerikanci posljednjih godina sve više interesuju za evropsku košarku, a Andrej Stojaković zna zašto je to tako. Odlazak na drugi kraj svijeta igrača poput Nikole Jokića, Janisa Adetokumba, Luke Dončića, Nikole Vučevića, Viktora Vembanjame i drugih podigao je kvalitet takmičenja, pa sada Evropljani vode glavnu riječ.
"S obzirom na to kakav je trenutan sklop igrača u NBA i to ko su trenutno najbolji igrači, mislim da ćemo gledati sve više Evropljana koji dominiraju", zaključio je talentovani košarkaš. Narednih godina bi i on mogao da bude jedan od evropskih košarkaša o kojima se priča u NBA ligi.
Šta je Predrag Stojaković govorio o Zvezdi?
Nekadašnji košarkaš Predrag Stojaković odrastao je u Slavonskoj Požegi, ali je zbog građanskog rata u Jugoslaviji morao da napusti rodno mjesto. Zajedno sa porodicom preselio se u Beograd, gdje je imao težak period privikavanja na novu sredinu, a pomogla mu je košarka za koju je bio izuzetno talentovan. Kada ga je primijetila Crvena zvezda, ispunjeni su njegovi dječački snovi...
"Oduvijek sam navijao za Zvezdu. Među Srbima u Hrvatskoj postojalo je pravilo da se navija za Zvezdu. Znalo se: ako navijaš za Zvezdu onda si Srbin. Ipak, navijanje smatram nasljednim. Tata je navijao za Zvezdu pa sam to naslijedio od njega. 'Da li ćemo i tebe, sine, jednog dana gledati na televiziji?', pitao me je davne 1988. godine kad sam gledao Divca i Paspalja", prisjećao se Stojaković u jednom ranijem intervjuu.
Čim je stigao u Beograd, kao veoma mlad, Predrag Stojaković je košarkaškim talentom privukao pažnju. Istina, za prve konkretne korake u sportu sačekao je sve do 14. godine, ali je vrlo brzo napredovao do prvog tima Crvene zvezde u kojem se kratko zadržao prije nego što se preselio u Grčku.
"Imao sam 14 godina kada smo se zbog građanskog rata u Hrvatskoj preselili u Beograd. U glavnom gradu smo ostali dvije godine. Bile su to dvije prolazne godine za mene. Živjeli smo u Zemunu, gdje sam obišao sve školske dvorane igrajući košarku. U školi su otkrili moj talenat i tako je sve počelo", počeo je Stojaković, pa se prisjetio prvih dana u dresu kluba za koji je navijao odmalena:
"Ubrzo sam počeo da igram u juniorima Zvezde. Svaki dan mi je bio isti: škola, autobus, trening. Uvijek sam se lako snalazio po gradu, jer sam znao kuda ide koji autobus. Ni danas ne znam nijednu ulicu u Beogradu. Kada dođem vozim auto-trasom kuda idu autobusi koje znam! Prvu godinu srednje škole sam završio redovno, a onda se desila prekretnica u mom životu. Iz juniora sam prebačen u prvi tim Zvezde kao talentovan momak koji obećava. Jednog jutra se nisam pojavio na treningu. Kada su me po podne pitali gdje sam bio, najnormalnije sam odgovorio - u školi! Uz osmijeh, trener me je pitao: 'Pa ti još ideš u školu?!' Objasnili su mi da ako želim da nastavim s treninzima u prvom timu ne mogu u isto vrijeme redovno ići u školu. Od tada se cijeli moj život sveo na klub, treninge i poslije treninga druženje sa ljudima iz kluba", ispričao je Peđa Stojaković.