Može da se igra i sto Svjetskih prvenstava, fudbal je stvar broj jedan u Zagrebu. Slavila se pobjeda koja nije donijela prolaz dalje, a za one koji su došli na rukomet - nije to bilo bez svojih problema. /Od izvještača MONDA sa Svjetskog prvenstva Nikole Lalovića/

Kada su sirene krenule da zuje Savskom ulicom u Zagrebu mislio sam da se desilo neko uobičajeno "čukanje" u saobraćaju, ali kada sam vidio i saobraćajnu policiju pomislio sam da se možda desilo i nešto ozbiljnije. Neoprezni vozač koji je uspio da udari u tramvaj ipak nije bio razlog ove zbrke, ali svakako je sve stalo u centru. Nepregledna kolona policijskih motora i vozila počela je u tom trenutku da prolazi pored mene, sigurno njih 50 ili 60, tako da sam pomislio da je u Zagrebu ili počela policijska parada ili se događa nešto baš ozbiljno.
Ispostavilo se da jeste u pitanju nešto ozbiljno, a to ozbiljno je - Dinamo u Ligi šampiona. U razgovoru sa lokalcima saznao sam da je nakon problema koje su navijačke tuče znale da naprave u gradu ovo uobičajen zagrebački dan kada se igra neka bitna utakmica. "Bed Blu Bojsi" su imali sukobe sa "Torcidom", "Armadom", ali i sa nekim stranim navijačkim grupama poput Juventusove, pa je policija riješila da tome stane u kraj. Tako sam se zatekao usred opisane scene oko podneva, kada je u hotelu "Esplanada" Zlatan Ibrahimović pio kafu i sa ekipom Milana se spremao za meč.
Kao i svuda gdje gostuje Milan, Ibrahimović je ponovo bio najveća zvijezda utakmice. Snimljen je i slikan sa Velimirom Zajecom, Markom Marićem, Hrvojem Puhalom, Sanjinom Španovićem i ostatkom delegacije Dinama, a na kraju su "modri" uveče slavili, mada je to sigurno najbolnija pobjeda u evropskoj klupskoj istoriji.
Za nas koji smo na rukometu nije bilo lako
Tokom dana su po gradu mogli da se vide navijači sa obilježjima Dinama, ali nije bilo "kortea" po centru grada ili nekog okupljanja gdje bismo mogli da vidimo organizovane navijačke grupe kako zajedno idu na meč. Ipak u vazduhu se osjećalo da je veliki fudbalski dan. Svuda su bili ljudi u dresovima, duksevima, kapama, sa šalovima Dinama, a uveče je ekipa novinara koji su došli da gledaju rukomet u kafićima morala da potegne za telefonima kako bismo pogledali meč Portugala i Njemačke i sjajnu pobjedu braće Košta, Iturice, Fradea i ekipe i plasman u borbu za medalje.
Jednostavno, svuda se gledao fudbal i svi su sa oduševjenjem ispratili gol Martina Baturine. Kada je Junus Musa dobio crveni karton cijeli centar Zagreba je zagrmio, kao i kada je postignut gol za 2:0 koji je poništen. Hrvat iz redova Milana Kristijan Pulišić je izjednačio, a poslije sat vremena igre Marko Pjaca je postigao gol za 2:1 poslije koga je sve zaista krenulo da "gori" po gradu. Slavilo se uprkos tome što je na kraju Dinamo sa 11 bodova ostao "ispod crte".
Potpuno nemoguće
Zaista je potpuno nemoguće bilo naći bilo koji kafić koji bi pujstio bilo šta osim Dinama i potpuno je nemoguće ono što se Dinamu desilo. Kada su se pravile kalkulacije pred početak takmičenja procena je bila da je šansa da se ne prođe dalje sa 11 osvojenih bodova manja od jedan odsto. Očigledno se i takve stvari dešavaju, što je zaista šteta jer je Dinamo u ovoj meču izgledao kao ozbiljan evropski tim.
Mogli bi u Srbiji da vide od Dinama
Karte su, kao i akreditacije, razgrabljene, znalo se da ovdje pada odluka, pa pošto nismo mogli na "Maksimir" uputili smo se makar u fan šopove kluba koji su svuda po gradu. Mogli bi klubovi u Srbiji da nauče ponešto od Dinama, pošto u šopovima ima svega, od igle do lokomotive. Naravno tu su dresovi, šalovi, trenerke, duksevi, ali i neke svakodnevne stvari. Hoćete Dinamo upaljač? Imaćete ga za 4 evra. Ako vam trebaju ukrasi za jelku to će vas stajati 4 evra po komadu, a cucla za bebu je osam evra. Privjesci su tri evra, a replika karte sa meča Dinamo - Viljareal sa potpisima igrača je isto toliko. Čak imate karte za remi, kockice za jamb i karte za uno u znaku Dinama. Rokovnici, sveske, hemijske olovke su naravno tu, ranac stoji 45 evra, knjige o istoriji kluba su uglavnom 30 do 40 evra, zastavica kluba 18 evra, a dresovi malo poznatog brenda "Kasteli" su od 50 do 100 evra što ipak deluje preskupo.
Razgovarajući sa navijačima rekli su mi da je Dinamov šop vrlo snabdjeven i da daje šansu da se kupi svašta, ali da je Hajdukov neprevaziđen u regionu i da u njemu imate bukvalno sve što vam padne na paemt, a na šta je mogla da se zakači bijela boja i grb Hajduka. Eto nečega o čemu bi marketing službe srpskih klubova mogle da razmisle.
Hrvati hoće osvetu Francuzima za 2009.
A sada je polufinale Hrvatske i Francuske u rukometu sve bliže i cijeli grad ga čeka. Euforija je velika, svi se sjećaju 2009. godine i nadaju se da se neće ponoviti meč u kome im je Nikola Karabatić "oteo" zlato i plakao uz "Lijepu našu". Svi se nadaju pobjedi Hrvatske - osim francuskih reprezentativaca i šačice francuskih novinara u Zagrebu.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(MONDO, Nikola Lalović)