Hrvatski rukometaš Zvonimir Srna odigrao impresivan meč u polufinalu Svjetskog prvenstva, a ponosan na to je sigurno i njegov stric Darijo.
Rukometna reprezentacija Hrvatske savladala je Francusku u punoj Zagrebačkoj areni, pa će u nedjelju u Oslu igrati za zlato na Svjetskom prvenstvu. Jedan od junaka velike pobjede u polufinalu je bek Zvonimir Srna - sinovac Darija Srne, koji je igrao impresivnu odbranu i bio ubitačan u napadu. Njegovi šutevi sa devet metara bili su nerješiva enigma za francuske golmane u prvom dijelu meča, dok se gosti nisu konsolidovali u Zagrebu. Na njihovu žalost, to su uradili prekasno.
Do poluvremena su Srna i saigrači već stekli ogromnih sedam golova prednosti koje su samo čuvali u preostalih 30 minuta rukometa. Bio je to lakši dio posla za jednog od domaćina ovog turnira, a dan nakon velike pobjede cijela Hrvatska slavi podvig koji su njihovi reprezentativci napravili. Među junacima je i Zvonimir, čija je karijera isprepletana sa Srbijom.
Stric mu bio najveći uzor!
"Trenirao sam fudbal do četvrtog ili petog razreda osnovne škole. Kao i stric, igrao sam na desnom beku. U Metkoviću je tada rukomet bio sve, a klub je igrao Ligu šampiona, pa nisam imao što drugo nego da pređem na rukomet", rekao je hrvatskim medijima Zvonimir Srna, kojem stric redovno dijeli savjete. "Čujemo se kad stigne. Poželio mi je sreću i dao nekoliko savjeta. Iako nije bio tu dok sam igrao fudbal, sjećam se kako sam ga kao dječak gledao na Poljudu dok je igrao za Hajduk", dodao je rukometaš Hrvatske.
Porodica Srna je sportska, pošto je i otac Zvonimira Srne svojevremeno bio profesionalni fudbaler. Zapravo, bio je golman u ekipi Neretve, ali je njegova karijera ostala u sjenci uspjeha koje je napravio Darijo. Legendarni kapiten fudbalske reprezentacije Hrvatske jedan je od najboljih desnih bekova na ovim prostorima u istoriji.
Najtežu povredu zaliječio u Beogradu!
Na početku karijere igrao je samo u odbrani, kasnije je postao najbitniji rukometaš u ekipi Zagreba, a onda je njegov uspjeh presjekla povreda. Propustio je okupljanje reprezentacije 2023. je zbog povrede aduktora. Nakon preporuke Darija Srne, pomoć je potražio u Beogradu. "Darijo me je odmah nazvao i rekao da odem da liječim povredu kod doktora koji je poznat među sportistima. Bio je tamo i naš Ivan Perišić. Taj ljekar je najbolji na ovim prostorima", kazao je Zvonimir.
Tukao se sa Srbinom!
Prije samo nekoliko nedjelja, Zvonimir Srna je bio učesnik velikog incidenta u svlačionici Zagreba. Nakon što su rukometaši hrvatskog kluba poraženi u Ligi šampiona, golman Matej Mandić dobacio je kritiku srpskom reprezentativcu Milošu Kosu, koji je fizički nasrnuo na njega. Miloš je svom dugodišnjem prijatelju polomio kosti lica, a zatim je Zvonimir Srna nasrnuo na Srbina.
Iako je taj meč propustio zbog povrede, Srna je bio revoltiran ponašanjem rukometaša hrvatskog kluba i uzeo je učešće u tuči. Na kraju su se strasti smirili, a Kos je napustio Zagreb i karijeru nastavio u Njemačkoj. Zvonimir Srna oporavio se za Svjetsko prvenstvo, ali je umjesto Mandića poziv morao da dobije Ivan Pešić, hrvatski golman kojem je Srbin svojevremeno spasao život.
Četnici mijenjali ime ocu Darija Srne!
Nekadašnji hrvatski fudbaler porijeklom iz Bosne i Hercegovine pisao je u autobiografiji o Srbima, četnicima, ustašama i Nijemcima u Drugom svjetskom ratu. "Uzeir Srna rođen je 1940. godine u selu Gornji Stopići u istočnoj Bosni, Godine 1941. su tu teritoriju zauzeli Nijemci, ali istovremeno su u tom kraju sijali smrt ustaše i četnici. Kad je Uzeir imao samo godinu, njegova majka bila je noseća. Četnici su upali u selo, trudna žena nije mogla da bježi pred njima, otac je zgrabio Uzeira i s njegovim starijim bratom Safetom pobjegao je u šutu. Njegovu majku i sestru četnici su žive zapalili", otkrio je Darijo.
Darijov djed je sa sinovim Safetom i Uzeirom krenuo ka Bosanskom Šamcu.
"Kad su stigli u Bosanski Šamac, u grad prepun izbjeglica, otac je Uzeira izgubio. Jednogodišnji dječak nekako je završio u Sarajevu, odakle je prebačen u sirotište u Murskoj Soboti, u kojem je proveo nekoliko mjeseci. Tamo ga je usvojila porodica Kelenc. Glava porodice bio je policijski službenik, koji je dječaku dao ime Mirko, pa je mali Mirko Kelenc odrastao u toj porodici i krenuo u osnovnu školu. Po završetku rata, Uzeirov otac je sa sinom Safetom i svojim najstarijim sinom tražio svoje izgubljeno dijete, ali je i sam doživio nesreću. Život je izgubio od zalutalog metka koji je u njega ispaljen ispred kafane u kojoj je radio", objavio je fudbaler u knjizi "Zašto te zovu Srna".