Legendarni bokser ostavio je za sobom titule, nezaboravne pobjede i ime koje je bilo veće od zemlje u kojoj je pobjeđivao. Jugoslavija mu je bila mala, pa je zato postao prvak svijeta.
Na današnji dan 2008. godine u Puli preminuo je jedan od najuspješnijih i najpopularnijih sportista koje je SFR Jugoslavija imala, veliki Mate Parlov. Hrvatski bokser rođen u Splitu 1948. izgubio je samo tri od svojih 29 borbi, bio je olimpijski šampion iz Minhena 1972. godine, svjetski šampion iz Havane 1974. godine, dvostruki evropski šampion...
Važnije od toga, bio je poštovan i voljen, a na vrhuncu svoje slave borio se 1976. na stadionu Crvene zvezde, "Marakani", pred 30.000 ljudi, kada je postao šampion Evrope. Rival mu je bio Italijan Domeniko Adinolfi i spektakl je ostao upamćen za sva vremena, bez obzira na to što su se nadležni u državi pred meč protivili promociji "profesionalizacije sporta u socijalizmu".
Poslije velike pobjede, Mate Parlov se bacio u publiku, koja ga je prigrlila u ogromnoj radosti. Pogledajte tu nezaboravnu noć jugoslovenskog sporta u domu Crvene zvezde i veliki trijumf trostrukog sportiste godine SFRJ:
Kao diplomirani ekonomista i svjetski poznati bokser, Mate Parlov je odabrao da tiho provede penziju, vodeći svoj kafić u Puli. Vratio se boksu osamdesetih kada je trenirao jugoslovenske olimpijce pred Los Anđeles 1984, ali je odabrao da "penziju" provede vodeći računa o svom kafeu i svojim gostima.
U tom kafiću, "Mate", u centru Pule, 2004. godine je dao intervju za magazin "Dani" i u njemu objasnio svoju kultnu rečenicu o nacionalizmu.
"Da - kako ja mogu biti nacionalista ako sam svjetski prvak? Mnogi to ne razumiju. Nisu bili ni prvaci države, a često ni sami sebe nisu uspjeli pobijediti. Svijet se divio mojim rezultatima i svi su me svugdje prihvaćali kao svoga, bijeli i crni, svejedno. Upoznao sam svijet i ne mogu biti ništa do kosmopolita. Tako ja gledam i na sport i na život", rekao je on.
"Politika? Nikad"
Priznao je da je bio član Saveza komunista Jugoslavije, ali i da ga politika nikad nije interesovala.
"Jesam, ali su me na kraju isključili jer nisam dolazio na sastanke. Nije me politika nikad zanimala. Davali su mi priznanja za moje uspjehe i to je bilo sve. Ja sam u trenucima svojih slabosti tražio potporu u posve drugim stvarima".
Ljudska gromada i žestoki borac bio je emotivna duša. Uživao je u poeziji.
"Zelenoga više ja nikada vidjet' neću"
"Da. Nadahnjivao sam se stihovima još od detinjstva. Kasnije još izrazitije, u trenucima raznih kriza. Kao što kaže Tin u Ganutljivim opaskama: "Prebolio sam strasti, pa i ljutu pismu. / Prekužio sam bijes na vjerolomstvo. / Prostodušno se čudim vandalizmu. / Ja bivam mlađi. Svijete, ja sam tvoje potomstvo!" Tako se i sam smatram potomkom svijeta, iako ne bih dao na se i na svoje. Ali muče me pitanja koja se tiču cijelog svijeta. Saosjećanje nas sve vezuje", govorio je Mate Parlov.
Volio je i pjesmu Branka Radičevića i recitovao je i pred novinarima.
"Volim i, opet bez izbora, upamtio sam puno pjesama Kranjčevića i Preradovića, Matoša i Cesarića. Alegorijsku pjesmu Zmija Petra Preradovića znam napamet. Volim Branka Radičevića, Kad mlidijah umrijeti: "Lisje žuti veće po drveću, / Lisje žuti dole veće pada; / Zelenoga više ja nikada / Vidjet neću!" Pa Minadir Laze Kostića, Modru rijeku Maka Dizdara i mnoge druge".
Za sebe je govorio da "nije bio agresivan, ali jeste prilično žestok".
"Shvatio sam da moram pobijediti sam sebe ako želim savladati druge. I to je bio najveći moj uspjeh", govorio je Parlov.
(MONDO)