Andriju Pejovića pamtimo kao ratnika na terenu, pivota posljednje srpske zlatne generacije, a posljednje što znamo o njemu je da je izdao hevi metal album.
Srbija je na Evropskom prvenstvu u rukometu doživjela još jedno razočaranje, pošto je završila kao posljednja u svojoj grupi. Nije djelovalo da takva sudbina čeka ovaj sport prije 20 godina kada su srpski rukometaši bili prvaci svijeta.
Sjajna generacija u kojoj su dominirali Žarko Šešum, Petar Nenadić, Bojan Beljanski, Dobrivoje Marković, Rajko Prodanović, Momir Rnić i momci koji su 2012. osvojili posljednju seniorsku medalju su u Kataru uzeli svjetsko zlato za rukometaše do 19 godina.
Ključni čovjek tog tima, iks faktor, bio je pivot Andrija Pejović koji je svojim golom prelomio polufinalni duel sa Hrvatima.
Već naredne 2006. godine Državna zajednica Srbije i Crne Gore prestala je da postoji, a te 2005. u Kataru je sve počelo sa pobjedom nad Argentiom 35:27 (18:13), zatim je pao Katar 28:25 (15:11), pa je razbijen Maroko 44:16 (20:9) kada je nekadašnje desno krilo Zvezde i Partizana Milan Vukas dao čak 16 golova. Za kraj grupne faze pala je Južna Koreja 35:32 (16:12) a onda je u polufinalu došao meč sa Hrvatskom.
Kako je Andrija Pejović sve riješio
U polufinalu 10. avgusta vidjeli smo sudar Srbije i Crne Gore sa Hrvatskom koja je u svojim redovima imala Domagoja Duvnjaka, Marka Kopljara i Ivana Čupića. Alen Blažević je postigao 11 golova, Ivan Čupić je imao 10, ali je Srbija pobijedila 30:29 (17:15),
Iako je u srpskom timu najefikasniji bio Žarko Šešum sa 9 golova, dok su po pet imali Petar Nenadić i Dobrivoje Marković, najveću slavu ponio je sa dva gola upravo Andrija Pejović. On je postigao posljednji gol na meču.
"Pejović je dao gol za vođstvo, ostalo je jako malo vremena i mi smo se odbranili. Isto je cijela utakmica bila klackanje. Malo za nas, neriješeno, pa za njih. Baš tvrda utakmica, ali smo ih na kraju pobijedili jedva. Moglo je i na jednu i na drugu stranu. To prvenstvo smo igrali odlično i na kraju bili prvi zasluženo", ispričao je za MONDO Žarko Šešum.
Na kraju je bilo lako
Na kraju je u finalu ponovo pala Južna Koreja, mnogo lakše nego u grupi. Bilo je 39:23 (20:8), Prvaci svijeta su postali Vladimir Perišić, Vladimir Abadžić (golmani), Dobrivoje Marković, Uroš Lazić, Rajko Prodanović, Milan Vukas (krila), Bojan Beljanski, Andrija Pejović (pivoti), Žarko Šešum, Žarko Pejović, Momir Rnić, Miloš Maksimović, Petar Nenadić, Milan Ivančev, Žarko Marković, Mirko Milošević (bekovi).
A danas - svira hevi metal
Nakon uspješne rukometne karijere u kojoj je igrao za Metaloplastiku, Lovćen, Konjuh i još nekoliko klubova posvetio se muzici. Prvo je nastupao u grupi "Solid Ground", a onda je izdao i solo album.
"Osnovne ideje i demo verzije za album su usnimljene u kućnoj varijanti, a konačna realizacija obavljena je u našem Ground Loop studiju. Proces rada je bio dosta jednostavan i svodio se na zabilježavanje improvizacija od čijih segmenata su nastale kompozicije. Zvuk se kreće između nekoliko pravaca, ali osnova su progresiv rok i metal. Inspiracija je jednostavno ljubav prema muzici i stvaranju, što je dovoljno. Te vrste inspiracije nikad ne fali. Od malih nogu smo ja i brat bili zaluđeni instrumentima i idejom o bendu, a ozbiljniji rad na tome počeo je sa Nikolom Vickovićem prije šest-sedam godina kad je formirana ideja o sadašnjem “Solid Groundu", pričao je Pejović kada je izdao album "Chameleon" 2015. godine.
"Koliko ima rokenrola ovamo? Nikoliko. Nisam siguran ni da je legalan. Sportisti rijetko imaju razumijevanje za rokenrol i glavno mišljenje je da to niko na svijetu ne sluša", istakao je on.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!