Predstava “Čudovište” Narodnog pozorišta “Toša Jovanović” iz Zrenjanina odigrana je sinoć u Narodnom pozorištu Republike Srpske, u okviru devetnaestog Teatar festa “Petar Kočić”.
Riječ je o izuzetnom komadu rađenom po tekstu Branislave Ilić, koji je režirao Predrag Štrbac. Glavnu ulogu, dječaka - naratora igra Stefan Juanin, njegovi najbolji prijatelji su Nataša Luković i Dejan Karlečik, Ljubiša Milišić i Snežana Kovačev Čelar igraju uloge oca i bake, a Nataša Ilin je majka.
Dječak, vještački stvoren od genetskog materijala šest ljudi (možda aluzija na vještačku oplodnju?) povjeren je prosječnoj balkanskoj porodici koja je dugo željela dijete. Svi imaju isti cilj – da dječak ne postane čudovište. I svi se svojski trude da u tome uspiju – roditelji stereotipima, a dječak snovima.
“Čudovište” je izuzetno aktuelna priča o predrasudama i vršnjačkom nasilju, ispričana kroz komično – groteskne scene. Istovremeno, ovo je i priča o sukobu snova i realnosti, želja i očekivanja okoline i na kraju – pobjedi palanke i svega onog što zovemo palanačkim.
U predstavi su interesantno ukombinovani različiti izrazi – teatarski i filmski, a neke njene dijelove je izuzetno mučno gledati. Mučno, jer je ekipi koja stoji iza ovog djela uspjelo da oživi strah, očaj, malograđanštinu i sirovo nasilje. Uprkos činjenici da je nasilje samo u aluzijama, strah samo u nagovještaju, a očaj u zaključku – tu su, jasni su, osjećate ih i ne možete da ne reagujete dok gledate predstavu.
Zabavljali smo se gledajući baku stvorenu po stereotipu žene koja se ne slaže sa snajkom, previše je vezana za sina, a najvažnije je da unuk nije gladan i da se ne spetlja s nekim ko mu nije nivo.
Dirnula nas je uloga majke, žene koja je u sopstvenom domu druga po važnosti (bar dok svekrva ne crkne, a kad će ne zna se), žene koja je ispoštovala sve što je društvo od nje tražilo, sad tavori i traći sopstveni život, ulažući nade da će sinu biti bolje.
U okviru festivala večeras nas na Velikoj sceni NPRS čekaju glumci Hrvatskog narodnog kazališta Osijek, koji će odigrati Nušićevo “Sumnjivo lice”. U nedjelju u 20 časova na istom mjestu biće odigrana predstava “Duh koji hoda (Prometejev put)” Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada
Razumjeli smo i oca koji za sina želi najbolje, misleći da zna šta je najbolje.
Ali ono što nas je istinski pomjerilo su likovi koji su uvijek na margini društva, dežurni krivci i otpadnici – oštećena, pogrešna, neugledna, nasilna čudovišta koja sami svakodnevno stvaramo. A stvaramo ih predrasudama, ogovaranjima, odbacivanjima, često i najboljim namjerama.
Na kraju je jasno - dječak nije imao šanse da ne postane čudovište, djevojčica nije imala šanse da bude srećna, ni onaj drugi dječak nije nikako mogao da bude prihvaćen. A niko, baš niko od nas nema šanse da ode na Mjesec, bar ne dok svakodnevno stvaramo čudovišta svojim kalupima, moralisanjima, predrasudama.
Zanimljivo je da je tekst za ovu predstavu pisan namjenski, po zamislima reditelja i po tekstu Branislave Ilić "Bako, neću da postanem čudovište", a rezultat je želje da zrenjaninsko pozorište ima na repertoaru originalno dramsko djelo.
Scenografiju potpisuje Vesna Popović, kostime Dragica Laušević, a kompozitor je Irena Popović Dragović.