Kultur Shock je američki bend poznat po miješanju žanrova kao što su pank, metal, rok začinjeni balkanskim notama, a sve to slušaćemo uživo na OK Festu 3. jula.
Tim povodom, Srđan Jevđević, nekima poznat i pod imenom Đino Banana, za MONDO je pričao o odlasku u Ameriku, bendu, nastupima...
Do 1996. godine živjeli ste u Sarajevu, tada ste otišli u Ameriku, pa da krenemo odatle...
"Vrlo jednostavno. Našao sam se u svijetu gdje me niko ne zna. Idealni uslovi za sve promjene koje su se dugi niz godina naslojavale u mojoj podsvijesti. Mi smo svi žrtve samih sebe i svoje sopstvene reputacije koja je ponekad nemilosrdna i ne dozvoljava nam da se promijenimo iako to želimo. Rat nas je međutim ne pitajući, sviju na neki način promijenio, htjeli mi to priznat ili ne. U mom slučaju, suočenje sa realnošću da je u svakom momentu vrlo moguće da te nestane i da je to sad permanentno stanje, te da je ovih 5 minuta, možda mojih zadnjih 5 minuta je promijenilo moj odnos prema realnosti, a time i životu. Shvatio sam da je život prekratak da bi se trošio na periferne stvari kao što su materijalne vrijednosti i generalno stvari koje me ne zanimaju. Dok smo radili 'Kosu' u Kamernom za vrijeme rata, pjevao sam svaku pjesmu ko’ da mi je zadnja i u tome sam našao nevjerovatnu snagu. Iznenadio sam sam sebe. Odlučio sam da je to princip koji ću od tog momenta slijediti i prestati sa komercijalnim djelovanjem. Ko’ da stalno imam još samo 5 minuta da pjevam".
Kod nas je normalno slušati sevdah, narodnu muziku. Kako su reagovali Amerikanci na balkanski zvuk?
"Muzika je univerzalni svjetski jezik. Koliko ste se puta u životu oduševili pjesmom čiji jezik ne poznajete. Možda baš zbog toga što ga ne poznajete i budi vam maštu? Možda zbog toga što ste izloženi drugačijoj kulturi, etnoelementu? Isto je i sa avangardnom umjetnošću. Ne moramo znati “Šta je pisac htio reći?” da bi nam se umjetnost svidjela. Ljudska rasa je generalno veoma multikulturna. Kultur Shock je dokaz".
Vašu muziku opisuju kao “ono što bi pank trebao da bude”. Šta je za vas pank?
"Ono što vam padne na pamet. Snaga panka je u tome što nije prethodno osmišljen, precizno isproduciran sa jasnim ciljem da maximalno iskoristi komercijalni potencijal umjetničkog djela. Umjetnost postoji jedino ako je svrha samoj sebi i iskreni je izraz onoga što izlazi iz nas".
Koliko je bitno da današnji bendovi (kao što vi već radite) koriste muziku u procesu podizanja svijesti?
"Ne probudim se ja ujutro i krenem na posao da “podižem svijest”. Nažalost priroda i pohlepa ljudske rase je dominantni faktor u svakodnevnom životu diljem naše planete. Negdje je malo bolje, a negdje puno gore, međutim činjenica je da je ovaj zajednički problem za mene dominantan koliko u privatnom životu, toliko i u onome što radim. Volio bih ja da pjevam o pticama i cvijeću, al mi to ne pada na pamet".
Koja je poruka mješavine panka, metala i “balkanskih nota”?
"Punk je društveno stanje svijesti, metal je nas lični “rage against the machine”, a “balkanske note” su stanje emotivnog naboja".
Amerika ili Evropa. Kolika je razlika između turneja i koncerata na ovim kontinentima. Gdje vas ljudi bolje prihvataju?
"“Bolje” ne znam. Drugačije je bolja riječ da se opiše reakcija raje. Mada, stvarno ne znam; nema pravila. Obično je raja najglasnija u južnijim zemljama (Turska, Grčka, Balkan, Španija), al nije stalno tako, nekad je još luđe u Francuskoj, Poljskoj, Njemačkoj.."
Skupili ste bend bukvalno sa svih strana svijeta. Kako uopšte opstaje vaša šarolika ekipa i ko trenutno čini ekipu Kultur Shocka?
"Nemam pojma. Čudo, eto to je. Mislim da Kultur Shock sada već ima svoj nezavisni identitet. Ne kao skupina ljudi, nego kao ličnost. Mislim da je to sad životinja koja opstaje ne samo zahvaljujući nama, nego i podršci širom svijeta. Suludo je bilo i sanjati da će ovaj apsolutno nekomercijalni projekat trajati 20 godina. I još sa svima nama na različitim krajevima svijeta. Ja mislim da KS nije samo naš nego da i pripada svima koji ga podržavaju. Zato valjda i traje".
Šta je posljednje dobro što ste čuli sa ex-yu scene?
"Sve je dobro! Samo Rokaj! Svaki pravac se pika, samo ako je iskren; Edo, Dubioza, Kontra, Futavci...."
Nedavno ste sarađivali sa Edom Maajkom. Recite nam nešto više o tome?
"Od kako smo se upoznali pričamo o tome kako isto razmišljamo i osjećamo, te kako bi trebali nešto uradit zajedno. Kako nas dvojica živimo, radimo i saobraćamo na skoro tri različita kontinenta, bilo je poprilično neizvodljivo da se nađemo i nešto stvarno uradimo. Pošto ni jedan od nas nije vičan komercijalnom razmišljanju i ostvarivanju ideja preko interneta (Bosanci, šta ćeš?), znali smo da nam je jedina šansa da nešto uradimo – da se lično nađemo i provedemo par dana skupa.
Prilika se ukazala sad u januaru kad je Edo dolazio u Zagreb, a ja bio u Sarajevu. Kako je napadao onaj silni snijeg, avioni nisu letili, al eto kad je sudbina; tu noć, sjedim ja i žalim se Brani iz Dubioze da bi se treb'o zaletit do Zagreba na par dana, al ne znam kako ću. Kaže Brano: 'Ajd s nama! Idemo mi u Francusku na jednu svirku, pa ćemo te i pokupit u povratku.' I tako i bi. Što rek'o Edo mogli smo i album sklepat da smo imali sedam dana.
'Staza Manjine' je Edina pjesma, koja mi je na prvo slušanje dala ideju, šta Kultur Shock može dopisat, a 'Sloboda' je tema koju sam upravo bio završio i uradio neki probni snimak sa Amy, par dana prije nego što ću napustit USA u decembru".
Ovog ljeta nastupate na OK festu na Tjentištu? Šta publika može očekivati?
Svaku pjesmu, ko’ da nam je zadnja :)
Pratite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu!