Sigurno vam je poznat sjajni banjalučki pisac Berislav Blagojević, mada vjerovatno nikada niste čuli za njega. Zvuči vam besmisleno? Možda...
"Danilo: Čujem, Danilo Ivanoviču, da imate štošta reći o besmislu.
Harms: Mene zanima samo besmislica, samo ono što nema nikakvog smisla.
Danilo: Mislite li da mi možete pomoći?
Harms: U čemu je problem?
Danilo: I mene zanima besmislica!
Harms: U čemu je problem?
Danilo: Neshvaćen sam.
Harms: To nije čudno kada se čovjek zanima za besmislicu. Dakako, postoji mnogo besmislica. Šta vas konkretno zanima?
Danilo: Bosna i Hercegovina, ovakva kakva je!"
Ovako teče prvi dijalog između glavnog junaka romana Berislava Blagojevića "Tiši od vode" (Rende 2013) i Danila Harmsa (1905. - 1942), čuvenog ruskog pisca, poznatog po apsurdnim pričicama i pozorišnim komadima.
Knjiga je odlična. Radnja je višeslojna, a sve se vrti oko ljubavi, rata, griže savjeti, borbe sa smislom i prepuštanja besmislu.
U dešavanja su utkane i mnoge pjesme popularne muzike, što strane, što domaće, koje daju melodiju i takt idiličnim momentima, koji se smjenjuju sa horor ratnim flešbekovima.
U romanu je fino opisana psihologija borca iz proteklog rata u BiH, u ovom slučaju srpskog, mladosti koja je odjednom morala da se suoči sa ratnim besmislom. Knjiga ima, hajde otkrićemo i to - sretan završetak, što joj daje naročitu vrijednost u ovo sumorna vremena.
Prava poslastica romana su imaginarni i psihodelični dijalozi između glavnog junaka i Harmsa, koji su zaista bravurozni, a potpuno besmislemni i predivni, takvi da ih se i sam Harms ne bi postidio.
Donosimo vam par fenomenalnih odlomaka i mudrih citata iz knjige:
"Život nikada ne ide putem koji smo zamislili i koji smo mu odredili, već bira sopstvene rukavce i stranputice. Život i nije ništa drugo do taksista koji bira putanje koje, u konačnici, putnike mnogo više koštaju. I uprkos tome što ljudi često imaju iluziju da su oni ti koji sjede za volanom, zapravo su samo putnici koji plaćaju ceh."
........
"Na početku je bilo drugačije. Imali smo jedno drugo. Kao i svim početnicima, to je bilo dovoljno. Samo bismo pustili da nam Kameleon pjesmom promijeni boju dana, pa da i sadašnjost i budućnost izgledaju privlačno.
I’ve nothing much to offer
There’s nothing much to take
I’m an absolute beginner
And I’m absolutely sane
As long as we’re together
The rest can go to hell
I absolutely love you
But we’re absolute beginners…
Osmijeh je, na početku, bio dovoljan. Zapravo, osmijeh je uvijek dovoljan, ali ljudi uporno ponavljaju grešku i zaboravljaju na to."
.......
"Banka je poput košnice. Dupke je puna umornih radilica i slatkog meda tuđeg truda od kojeg trnu zubi, a pamet se uzmuti. Kao da čujem mašineriju koja ove plodove tranzicije, tamo negdje, pretvara u najfinije mocart kugle i figurine od marcipana. Zvuk tenkovskih gusjenica sablasno je sličan onom koji proizvodi aparat za automatsko brojanje novčanica. Premda naoko kiklopske, razlike su zapravo vidljive samo u nijansa ma različitih pristupa; brutalnu snagu mišića zamijenio je mozak, a osionost je ustuknula pred perfidnošću. Međutim, obje naprave podjednako melju sve pred sobom. Ne čekajući i tek sporadično zapitkujući za ime, nacionalnost ili valutu."
.......
"Otprilike u visini konobarovih kukova prikucana je i njihova razglednica. Mali Lošinj. Devedeset prva. Mala uvala u kojoj vrijeme (ne po)stoji, utapanje sunca u liniji horizonta i krvavo kipteća pučina u pozadini. U desnom uglu šepuri se grm maginje čije su plodove brstili uz kiselkasto slovenačko vino. Dole lijevo jasno se vide tobogan i kameni mol. Nogu spuštenih do linije plime, sjedili su jedne zore na tom molu i gledali u rt iza koga se pomaljalo sunce...
Knjigu "Tiši od vode" možete kupiti u knjižarama "Kultura"
Potom su došli dani u kojima se budućnost činila krajnje neizvjesnom i maglovitom i koji su bili toliko obremenjeni baucima i skeletonima prošlosti da je ponekad bilo teško razlučiti da li teče 1992. ili 1942. godina. Sadašnjost je postala gotovo nepodnošljiva i samo su oni koji će kasnije postati uspješni biznismeni i političari istinski živjeli u njoj. Ostali su maštali o tome da tavorenje u takvoj sadašnjosti što prije postane prošlost. Međutim, kako da se tavorenje završi i preseli u istoriju kad je, kako je Danilo jednom zgodom uočio, tavoriti u našem jeziku nesvršen i neprelazan glagol?"
"Te 1993. godine Danilo se, ko zna kako, dokopao albuma "The Future" Leonarda Cohena. Slušali smo ga često i uporedo sa gomilom neizbježnih grandž bendova. Bio nam je svojevrsni kontrateg na tada aktuelnim muzičkim terazijama. Sjećam se kako smo zavirivali u riječnike pokušavajući da dešifrujemo stihove naslovne "The Future" i snažne "Democracy" i kako smo se smijali dok smo se pretvarali da plešemo nekakav srednjovjekovni ples uz šaljivu "Closing Time". Ali, kada bi zasvirala elegična "Waiting for the Miracle", sve drugo bi utihnulo. Za tih nepunih osam minuta, nismo slušali samo stihove i muziku. Činilo mi se da smo imali prešutni dogovor da u tim minutama ćulimo uši i osluškujemo ima li nagovještaja da će se neko čudo zaista dogoditi i odagnati bezumlje, britko, kao što buđenje jednim potezom obezglavljuje košmar.
Ah baby, let’s get married,
we’ve been alone too long.
Let’s be alone together.
Let’s see if we’re that strong.
Yeah let’s do something crazy,
something absolutely wrong
while we’re waiting
for the miracle, for the miracle to come"
SLOBODA
"Danilo: Svi naši ratovi su, tako barem tvrde udžbenici, bili oslobodilački. Pa gdje je, onda, ta sloboda?
Harms: Sloboda? Od koga? Od čega?
Danilo: Od svega.
Harms: Stanje u kome ste trenutno dovodi vas na korak od apsolutne slobode. Biti otrgnut od ludila stvarnosti, izvrgavati je ruglu, egzistirati mimo utabanih staza poznate i priznate realnosti to je sloboda.
Danilo: Ali, kad je već tako, zašto se onda ne osjećam slobodnim, Danilo Ivanoviču?
Harms: Zato što ste zatočenik sopstvenog uma, mitoloških otrova prošlosti, predrasuda i fatalizama, konstrukcija i ideala usađenih u vas nekada ranije.
Danilo: Kontaminiran sam, dakle, odavno?
Harms: Da, zaraženi ste, baš kao i svi koji su se borili za takva oslobođenja. Bolesni ste od naknadnih razočaranja, od neželjenog triježnjenja koje uvijek dolazi sa spoznajom o izlišnosti takvih ratova.
Danilo: Postoji li rješenje? Kako se boriti?
Harms: Rješenje je u vjeri, jer bez vjerovanja nema ni nade. A način? Borba za oslobođenje vodi se u glavama, nikako na ratištu. Kada bi se ljudi u sebi izborili za mrvicu vizionarske mašte, nikada se više ne bi latili oružja."
O piscu
Berislav Blagojević rođen je 1979. godine u Slavonskom Brodu, a živi i radi u Banjaluci. Piše prozu i poeziju. Objavio je šest štampanih, te po jednu audio i elektronsku knjigu. Najvažnija djela su mu "Revolucionar" (kratke priče, 2012), "Tiši od vode" (roman, 2013), "Mi u magli" (poezija, 2015) i "Bumerang" (roman, 2016).
Njegove knjige prevođene su na engleski, poljski, španski, malteški, njemački, italijanski, japanski i makedonski jezik.
Pronađite MONDO na Facebooku, Twitteru ili Instagramu