Naša Marina Hrvaćanin posjetila je "Outlook" festival u Puli i poslala nam utiske. Pročitajte...
Nakon dvodnevne pauze poslije Dimensions festivala, zagrijala sam tabane za jubilarnu proslavu Outlook festivala. Moja najveća ljubav među festivalima izazivala je opet posebnu radost. I da poslije njega nisam bila na proputovanju koje mi je oduzimalo vrijeme, trebalo bi mi jednako vremena da saberem utiske. Do srijede nisam bila svjesna ni da je festival završio, jer mi je mozak još uvijek bio među zidinama tvrđave Punta Christo.
Oduševljenje zvano Outlook orchestra
Let je, kao i obično, započeo koncertom otvaranja u pulskoj Areni, u kojoj su nas sačekali standardno sjajni DJ Shadow, ovaj put nešto modernizovanog zvuka, a zatim nas je Outlook orchestra, kojim je dirigovao predivno rasplesani Tommy Evans, potpuno ostavio bez daha. Klasici J. Dilla-e, Dawn Penn, Mala-e, J.Cole-a i mnogih drugih milovali su zidine Arene i ljuljali nekoliko hiljada ljudi preko dva sata.
Stream koncerta još je uvijek dostupan na YouTube, a svakom ljubitelju muzike mogu da kažem samo da ga posluša jer će mu sigurno uljepšati život:
Nakon Outlook Orchestra nastupio je Dizzee Rascal, koji mi je vrlo kratko zabavljao uši, jer ništa nije moglo nadmašiti prethodnu svirku. I priroda je, izgleda, mislila isto, jer je ubrzo nakon početka njegovog nastupa počela kiša.
Veče posvećeno Marcusu Intalexu
Program prvog dana započeo je već od 14 h na Beach stejdžu, ali kako vrijeme nije obećavalo, mudro sam sačekala nastup Pharoah Moncha na Clearingu, a zatim sam produžila na The Void, čiji je program te večeri bio posvećen nedavno preminuloj ikoni, Marcusu Intalexu. Stigla sam taman na vrijeme da uhvatim Randallov fantastični Blue Note set, a zatim i klasičnu postavu Perez b2b Skeptical, čiji nastup je prekinula kiša. Kako sam već preživjela jedan kišni festival i sa sobom imala novajlije, tad sam se povukla u toplinu stana, jer su me čekala još 3 dana prepunog line-upa, tako da nije bilo vrijeme da tad dobijem upalu pluća.
Metalheadz na pučini
Drugi dan festivala započela sam već popodne, svrativši na plažu na kojoj su publiku zabavljali Fabio, Marky i LTJ Bukem. Kako sam zakasnila na Fabiov set, a u sumrak isplovljavala s Metalheadz ekipom na brodu, jednostavno mi je program na plaži bio premlak da bi me oduševio. Standardni likvid, sa prilično predvidivim setovima. Na Metalheadz žurci, najavljeni su bili samo Goldie i Ant TC1, ali je kao iznenađenje došao i Jubei, koji mi je zagrijao srce, iako je pustio samo nekoliko stvari. Goldie je, glasniji na mikrofonu, nego ozbiljniji za miksetom, bio sušta suprotnost od stvarnog History seta koji je izvrtio Ant TC1, na oduševljenje starijeg dijela ekipe na brodu.
Drugu noć festivalskog programa na tvrđavi započeli smo naoštreni na Critical sound veče na Garden stejdžu. Sam Binga dolazi kao prvi sjajan utisak, jer odličnom dinamikom i izborom muzike uspijeva da razmrda čak i najnezainteresovanije u publici. Njegovu priču nastavlja i Kasra, koji pred kraj svog seta ipak pravi intro Mefjusu, pa zbog toga skreće u zvuk koji mi samo kvari sve što sam čula to veče, pa odlazim na Mala-in set na The Void, gdje se predstavlja Deep Medi zvuk, da mi pomazi bubne opne. Moja ljubav prema Mala-i tu samo postaje još veća, jer i potpuno drugačijim setom nego na Dimensions festivalu ponovo dokazuje ko je neprikosnoveni. Nakon njegovog seta se još malo muvam po festivalu, ali ubrzo shvatam da mi sve ostalo samo kvari doživljaj, pa odlazim da spavam.
Pjevanje na kiši
Treće veče mi započinje na Gardenu sa Spectrasoul, koji imaju prilično očekivan, ali lijep set. Poslije njih Icicle radi live, ali zvuk je prilično tvrd, pa se selim na The Stables da čujem Levelz, ali opet počinje prokleta kiša. Ovaj put odlučujem da ne idem nikuda, pa pjevajući Ellu Fitzgerald za vrijeme prekida festivala, u nekoj rupi u zidu, čekam da prestane kiša. Levelz nastavljaju odličan nastup, nakon čega se vraćam na Garden da čujem Frictiona koji vrti klasike, ali bestidno pokazuje kako miksa. Nakon toga odlazim u Ballroom, gdje čovjek pod imenom Blazin vrti neke omiljene mi stvari, gdje ostajem taman dovoljno da se podsjetim zbog čega volim svoj život. Zatim, trčim na Randallov 88-92 set, koji slušam kod ograde Moat stejdža, jer je zvuk dovoljno pristojan, ali na samom stejdžu ogromno blato. I tu, Randall opet pokazuje ko je učio bogove da miksaju.
Rođendansko finale
Posljednju noć festivala, nakon sad već tradicionalnih ljubljenja u čelo u VIP-u, odlazim na Garden, gdje Sam Binga ovaj put radi sa Chimpo-om, ali me ne zabavlja kao prvi put. Nakon toga, Ant TC1 radi Continuum set i još jednom pokazuje zbog čega je jedna od glavnih glava Metalheadza. Kao kulminacija večeri još jednom dolazi Randall, nakon čijeg seta je stvarno besmisleno pokušavati čuti bilo šta drugo. Sa festivalom se pozdravljam odlaskom u Ballroom, samo da mu šapnem da ću se vratiti, još bezbroj puta.
Proslava Outlook festivala nije završena te noći. Program se nastavio u ponedjeljak, na Beach stejdžu, ali nakon dva festivala, s prepunim srcem, nisam htjela da kvarim utisak, jer vrijeme nije bilo baš najbolje. Proslava desetog rođendana Outlook festivala okupila je preko 300 izvođača, ali stigla bih da poslušam sve što me je zanimalo jedino da sam se multiplicirala. U stvari, kad u dvije uzastopne sedmice odete na dva festivala, kakvi su Dimensions i Outlook, čak i kad skoro stalno pada kiša, potpuno se odvojite od realnosti i uđete u magični univerzum tvrđave Punta Christo, pun zvukova i boja kakve možete sresti samo tu, jer njihovi sound sistemi jednostavno nemaju premca. Iako za tu avanturu nije jednostavno uštedjeti u našim ekonomskim uslovima, danima se, poslije svega, pitate: Čime sam sve ovo zaslužio/la?
Iz dubine srca želim da zahvalim ekipama Monda i Pozitivnog ritma za 15 dana muzike, ljubavi i divnih ljudi. Ostalima želim samo da kažem: Molim vas, idite tamo.
Marina Hrvaćanin za Mondo.ba