Siniša Ljubojević, student prve godine master studija prestižne Visoke škole za muziku Univerziteta u Vircburgu, uspio je da povremenim sviranjem harmonike na švajcarskim ulicama, velikim dijelom, finansira svoje studije u Njemačkoj.
Ljubojević ističe da je svirajući evergrinove klasične muzike u duetu sa kolegom Đorđem Vasiljevićem finansirao i nekoliko svojih projekata.
"Sve je krenulo iz znatiželje i zabave, pa se ispostavilo kao odlična promocija instrumenta i način da se od klasične muzike zaradi. Kod nas vlada paradoksalno mišljenje i dogma da studenti skoro uvijek trebaju i moraju da sviraju besplatno", navodi Ljubojević i objašnjava:
"To je potpuno pogrešno i pokazuje katastrofalno stanje umjetnosti i kulture u u poređenju sa (ne)kulturnim sadržajima koji su danas `in`".
Ovaj Brčak, stipendista Fonda "Dr Milan Jelić", smatra da je predrasuda da harmonika služi samo za narodnu muziku, navodeći da je to jedan od najprilagodljivijih instrumenata današnjice koji se sa ostalim instrumentima potpuno i podjednako uklapa u gotovo sve muzičke žanrove.
Ljubojević naglašava da studira u klasi renomiranog profesora i akordeoniste Stefana Husonga i da je Univerzitet u Vircburgu među 150 najboljih svjetskih univerziteta prema Šangajskoj listi.
"U fokusu mojih studija je usavršavanje u oblasti barokne i moderne muzike, a lični cilj je stvaranje originalne literature za harmoniku, saradnja sa kompozitorima i prezentacija harmonike u klasičnom duhu", navodi Ljubojević.
Ove godine premijerno je izveo dupli koncert za harmoniku, obou i orkestar kineske autorke Čong Vej zajedno sa mladom filharmonijom iz Vircburga, a i dalje sarađuje sa banjalučkim kompozitorom Davidom Mastikosom.
"Važno mi je i ovogodišnje učešće na `Kompozers plus` ljetnjoj akademiji u Litvaniji, gdje ću imati priliku da sarađujem sa vrhunskim autorima i umjetnicima iz svijeta klasične muzike današnjice", ističe Ljubojević.
On je prije školovanja u Njemačkoj uspješno završio studij na Filološko-umjetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu u klasi profesora Zorana Rakića.
Jedan od uzora mu je i njegov sadašnji profesor, ali i ruski akordeonisti Jurij Šiškin, Fridrih Lips i harmonikaši porijeklom sa naših prostora Marko Ševarlić i Nikola Kerkez.
"Njih dvojica (Ševarlić i Kerkez), prema mom mišljenju, pripadaju redu najkvalitetnijih izvođača mlađe generacije na klasičnoj harmonici", naglašava Ljubojević, navodeći da rado izvodi djela baroknih i savremenih autora za harmoniku, te transkripcije iz raznih epoha.
On ocjenjuje da je dobijanje stipendije Fonda "Dr Milan Jelić" veoma značajno za mlade i ambiciozne ljude, pogotovo što su troškovi studija u inostranstvu mnogo veći.
Ljubojević objašnjava da je rano za odgovor na pitanje da li će nakon studija otići ili ostati u Republici Srpskoj.
Prema njegovom mišljenju, jedan od načina da se zadrže mladi i talentovani na ovim prostorima jeste afirmisanje kvaliteta, koji bi trebao da bude prvi parametar u "davanju šansi", jer, kako kaže, na ovim prostorima "umnogome vlada izobličen sistem vrijednosti".
Siniša Ljubojević je dobitnik nekoliko desetina nagrada, od kojih izdvaja Gran-pri na Internacionalnom festivalu akordeonista u litvanskom Kaunasu 2012. godine, kao i prvo mjesto na Trofeju Portugalije 2015. godine.