Predstavom „Sve se nekako preživi osim smrti“ sarajevskog Narodnog pozorišta sinoć je završen takmičarski program 21. Teatar festa u Banjaluci.
Predstava je urađena po tekstu Ljubice Ostojić u režiji Dine Mustafića, a riječ je o poetskoj drami koja govori o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Sarajeva kroz otvaranje niza političkih, egzistencijalnih i socijalnih pitanja. Ljubica Ostojić uradila je dramatizaciju teksta, a muziku je komponovao Damir Imamović.
Upravo Imamovićeva pjesma „Sarajevo“ koju glumci kompletnu pjevaju na početku predstave, a zatim u više navrata ponavljaju pojedine stihove, ostavlja izuzetno jak utisak na gledaoce. U predstavi se koriste i dijelovi pjesme „Sarajevo“ grupe EKV, preciznije Milana Mladenovića, iz 1986. godine sa albuma „S vetrom u lice“.
I jedna i druga pjesma, kako po riječima autora, tako i nekim drugim tumačenjima, govore o Sarajevu, ali ne o Sarajevu kakvog znamo. Slična stvar je i sa Mustafićevom predstavom.
Glavni lik u predstavi je Sarajevo koje je prikazano kroz prizmu jedne sarajevske porodice u kojoj žive tri generacije; jedna koja pamti fašističko vrijeme, druga komunističko i treća živi u sadašnjem vremenu i želi bolju budućnost. U predstavi igraju Ejla Bavčić Tarakčija, Izudin Bajrović, Kaća Dorić, Aleksandar Seksan, Emina Muftić, Amila Terzimehić, Dina Mušanović, Vedran Đekić, Kenan Kojić, Hariz Šabanović i Jasenko Matković. Scenom dominira iskustvo Izudina Bajrovića koji je, uz Seksana, svakako najpoznatiji široj publici u ovoj zemlji, ali posebno valja naglasiti mlade sarajevske glumice Amilu Terzimehić i Dinu Mušanović koje igraju sestre bliznakinje Unu i Enu kroz koje su vješto prikazane sve nedoumice i sa kojima se susreću mladi ljudi u ovoj zemlji uz onu najaktuelniju dilemu – otići ili ostati.
“Bitno je napomenuti da Ljubica Ostojić jeste napisala ovaj tekst, ali tokom rada na predstavi mi smo na probama radili improvizaciju, govorili svoja iskustva o Sarajevu. U našim replikama ima jako puno naših rečenica, to su naša iskustva, naša emocija. Una mi je jako emotivan lik, imala sam ogromnu odgovornost. Ja sam nezaposlena osoba, diplomirala sam prije sedam godina. Konstantno slušam kako moja generacija odlazi iz naše zemlje, to me jako pogađa. Svi moji najbolji prijatelji, koji su mi kao braća i sestre, napustili su Sarajevo. Nezaposlenost u Sarajevu je takođe veliki problem, mislim da smo broj jedan po nezaposlenosti. Zato je bitna ova predstava i mislim da je univerzalna, jer se ne tiče samo Sarajeva”, kaže Amila Terzimehić.
Dina Mušanović smatra da je u predstavi previdljiv sentiment prema Sarajevu, ali ono što je bitnije i što izlazi iz predstave su svi slojevi univerzalnosti ove priče.
“Sarajevo jeste lik u našoj predstavi, tako ga tretiramo, ali postoje mnogo bitnije stvari od centralizacije. U ovom blesavom vremenu i ovoj blesavo podijeljenoj državi je jako bitno što smo došli na vaš festival i jako je bitno da dolazimo jedni drugima. Mi bar ne bismo smjeli dopustiti da nas bilo šta dijeli. Moramo biti otvoreni i vidjeti tuđe perspektive”, poručila je Mušanovićeva.
Izudin Bajrović kaže da cilj predstave nije bio da se napravi bilo kakav romantizirani pogled na Sarajevo te se bježalo od svega što je romantično što pokazuju i izabrane pjesme koje nimalo nisu romantične.
“Ideja da se radi ovaj tekst je i potekla od Dine Mustafića i mi smo to svesrdno prihvatili. U ovom tekstu osjeti se ženska energija, poetika. Teško da bi muškarac mogao da napravi ovu vrstu poetičnog teksta. To je po meni jedan od kvaliteta ove predstave. Ona nije klasična dramska predstava, nisu klasični dijalozi, ni dramske situacije, više se radi, po meni, o jednom poetskom prikazu ovih stvari o kojima smo htjeli da govorimo”, rekao je Bajrović na okruglom stolu nakon predstave.
"Biti srećan je stvar izbora", najupečatljivija je rečenica u predstavi koja zvoni i traje, poručuju glumci.
Takmičarski program 21. Teatar festa "Petar Kočić", koji i ove godine podržala kompanija m:tel, završen je sinoć, a večeras će biti proglašeni pobjednici.