Psiholog Marija Jakovljević iz Centra za socijalni rad Banjaluka danas je dala kratak osvrt u kojem je stručno analizirala položaj žrtava porodičnog nasilja, te analitički upozorila kako (ne) funkcionišu pojedine karike u lancu.
Ona je demistifikovala jučerašnji incident u ovom Centru kada su verbalno, a zatim i fizički napadnuti socijalni radnici, te upozorila da postoji niz uzroka koji su do toga doveli i prošla kroz cijelu socijalnu problematiku, te podvukla da je „krajnje vrijeme da se progovori“!
- Mi smo samo jedna karika u lancu subjekata zaštite žrtava porodičnog nasilja. Alarmantno je stanje kada je u pitanju neadekvatna, neblagovremena i ništavna zaštita žena i djece, da ne diskriminišem muškarce, s obzirom na to da su u manjini, kada je u pitanju porodično nasilje – poručila je na početku svog izlaganja.
Jakovljević je ocijenila da je „neprihvatljivo i tragično“ da gotovo sedmično svjedočimo vijestima da je „čovjek ubio ženu, a potom izvršio samoubistvo“.
- Postoji niz propusta i neadekvatnog reagovanja suda i tužilaštva. S obzirom da živim i radim u Banjaluci, govoriću o iskustvima i praksi sa Osnovnim i Okružnim sudom Banjaluka kada je u pitanju zaštita žrtava. Velika medijska prašina se digla posljednjih mjeseci u vezi sa izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Dosjetili su se naši stručnjaci da sve što je do sada bio prekršaj prevedu u krivično djelo, pa će tako zaštita i tretman biti žešći i intenzivniji, a što je zaista apsurdno – rekla je Jakovljević.
Ona je naglasila da je već posljednjih deset godina zakon „fantastično napisan“, ali se ne primjenjuje!
- Imamo odredbe prekršaja i krivice. Kada je prekršaj u pitanju, šamar, vrijeđanje, nedolično i ponižavajuće ponašanje, ugrožavanje egzistencije i drugo, su zakonom kažnjivi. Budite sigurni, da gdje god se desilo nasilje, pokušaj ubistva ili ubistvo, ta je osoba godinama ranije u svom ponašanju produkovala niz agresivnih obrazaca ponašanja na koje sistem nije reagovao! – bila je kategorična Jakovljević.
Zatim je „ironično“ postavila pitanje – „kako pomažemo žrtvama nasilja?“
- Pa pomažemo tako što zajedno sa policijom izađemo na lice mjesta, kada se žrtva ohrabri da prijavi nasilje. Zatim ženi i djeci nudimo smještaj u Sigurnu kuću, dok nasilnik ostaje u svom domu da se baškari i profitira iz cjelokupne situacije. Dozvoljavamo, i mi kao stručni radnici, da se žrtve ponovo traumatizuju, djeca moraju u novu školu, izmaknuti su iz svog okruženja, ulice, od drugara, iz svog doma – naglasila je Jakovljević.
Ona je podvukla da u Zakonu o prekršajima preko deset godina stoje hitne mjere zaštite.
- Mjera udaljena nasilnika iz stana i zabrana pristupa do mjesec dana. Izriče je sud na prijedlog žrtve, posredstvom policije, dužan ju je izreći u roku 24 sata. Mi to, a ja radim ovdje 12 godina, nismo nikada doživjeli i vidjeli. Molim vas, pitajte sud, koliko hitnih mjera zabrane su izrekli u posljednjih deset godina! Po mojim saznajiima, to su bila samo tri slučaja od preko 200 slučajeva nasilja u porodici godišnje na kojima mi radimo– istakla je Jakovljević.
Ona je rekla da socijalni radnici „idu pod ruku“ sa korisnicima kod psihologa, ljekara...
-Iako javnost možda ne vjeruje, nama je jako stalo do tih ljudi, i do onih koji griješe manje ili više. Mnogo je više čestitih, posvećenih, humanih stručnjaka među socijalnim radnicima, ljekarima, pravnicima, ali se ne vide i ne čuju. Zašto smo se ućutali, više je razloga, ali je krajnje vrijeme da progovorimo – rekla je Jakovljević.
Takođe, apelovala je i da svi, krenuvši od medija, postave pitanje i tužilaštvu – „u kojim slučajevima, iz djela nasilja u porodici, je tužilac predložio produženje mjere pritvora“.
- Da, produženje pritvora! Policija ga uhapsi i ima pravo da počinioca zadrži 24 sata, a tužilac ako smatra da postoji rizik od ponovljenog nasilja ima puno pravo, da ne kažem obavezu, da mu predloži pritvor, a ako se radi o osobi narušenog mentalnog zdravlja, da naloži hitno psihijatrijsko vještačenje. Ako čovjek nije bolestan, sudi mu se po slovu zakona, a ako jeste ide da se liječi. Pomažemo i njemu da ne počini veće grijehe. Na ovaj način svi postajemo žrtve – podvukla je Jakovljević.
Ona je apelovala da se skrene pažnja na ova veoma važna pitanja i stavi fokus na tužilaštvo i sud.
-Socijalni radnici koji ovdje rade se često isuviše srode sa porodicama, a možda smo izgubili i energiju i snagu da se borimo za ove važne stvari koje se tiču i njihovih i naših života – zaključila je Jakovljević.