U BiH je od 1999. do 2010. godine identifikovano 150 domaćih žrtava trgovine ljudima - navodi se u istraživanju o "Iskustvu pomoći žrtvama trgovine ljudima u BiH".
Riječ je o prvom istraživanju, koje je provela Mreža nevladinih organizacija "Ring", ove vrste u BiH koje je provedeno među domaćim žrtvama trgovine ljudima.
Predsjednica Organizacije žena "Lara" iz Bijeljine Radmila Žigić, koja je učestvovala u istraživanju, rekla je da je cilj istraživanja bilo sagledavanje rezultata sistemske podrške žrtvama trgovine ljudima državljanima BiH u procesu identifikacije, istražnog postupka i socijalne zaštite, u periodu 2006-2010. godina.
Primarna ciljna grupa u istraživanju, koje je provedeno od decembra 2010. do marta 2011. godine, bile su žrtve trgovine ljudima i namjera je bila sagledavanje procesa pomoći iz perspektive žrtve, dok su sekundarna ciljna grupa bili pružaoci pomoći - službe socijalne zaštite i nevladine organizacije (NVO).
Anketirano je devet žrtava trgovine ljudima, državljanki BiH koje su identifikovane i uključene u sistem pomoći, kao i 10 centara za socijalni rad u BiH i četiri ovlaštene NVO koje pružaju pomoć tim licima.
Intervjuisane su žrtve iz različitih dijelova BiH, a nijedna od njih kada je vrbovana nije bila starija od 16 godina. Dvije žrtve su, prije nego što su prisiljene da pružaju seksualne usluge, bile silovane i zastrašene kako ne bi prijavile silovanje.
Žigićeva navodi da u porodicama anketiranih niko nema stalno zaposlenje, u četiri slučaja roditelji, ili roditelj/staratelj žive od zemljoradnje, u tri se izdržavaju radeći povremene i sezonske poslove, a u dva slučaja porodica živi od socijalne pomoći i raznih vrsta socijalnih davanja.
"Tri ispitanice su djeca razvedenih roditelja, četiri ih žive sa samohranom majkom, odnosno ocem, a samo u jednom slučaju, trgovana djevojčica ima kompletnu porodicu koja uključuje oca, majku i braću", navela je Žigićeva.
Prema njenim riječima, u dva slučaja djevojčice su prodali ili prisilili na pružanje seksualnih usluga članovi porodice, najbliži srodnici (očuh i baka), a u ostalim slučajevima žrtve su vrbovale osobe koje su ih poznavale.
Trgovac - podvodač u dva slučaja bio je član porodice, u dva poznanik porodice, u jednom slučaju bliska osoba, u jednom slučaju službena osoba, te poznanik u tri slučaja.
"Kad sam imala 14 godina šestorica muškaraca su me silovala a ja zbog njihovih prijetnji to nikome nisam smjela reći. Nekoliko dana poslije susreo me G.J. i rekao da uđem u njegov auto, što sam u početku odbila. Kada mi je ponudio novac pristala sam.
Jednom prilikom mi je rekao da se lijepo obučem i da će me voditi na jedno mjesto. Kada sam pokušala da odbijem rekao je da će sve reći mojoj majci. Odveo me je i ja sam morala da spavam sa njegovim poznanikom. Dobila sam 30 KM, mislim da je ostatak zadržao za sebe. Podvodio me je raznim ljudima naredne četiri godine...", odgovorila je jedna anketirana djevojka na pitanje kako je bila vrbovana.
"Ja sam bila mirno dijete prije nego što sam upoznala H.K.. Kad sam nju upoznala imala sam 13 godina i počela sam pušiti i piti pivo. Ona me je upoznala sa A.. koja je bila punoljetna i živjela je sa nekim M.. sa kojim je imala dijete. Kako nisu imali para od kojih bi mogli živjeti on je nju prodavao nekim starijim ljudima. Ja sam tada imala 13 godina i mene su navukli na heroin i spavala sam sa tim muškarcima koje mi je A... dovodila.
Bila sam kod kuće kad mi je pozlilo i tata me je odveo u Hitnu pomoć. Smjestili su me prvo u bolnicu pa poslije toga na Psihijatriju", dio je svjedočenja jedne od žrtava trgovine ljudima.
Žigićeva je navela da najstarija anketirana osoba danas ima 36 godina, a najmlađa 17. Sve su u dobi kada su vrbovane bile maloljetne.
"Što se tiče profila žrtve, po pravilu, to je adolescentkinja u dobi od 13 do 15 godina iz siromašne porodice a najčešće dijete razvedenih ili samohranih roditelja, bez organizovanog porodičnog života ili nedovoljno integrisane porodce", kaže Žigićeva.
Od devet anketiranih, osam ih je bilo ili je i sada smješteno u sigurne kuće.
Što se tiče sudskog postupka, u jednom slučaju istraga je obustavljena, u jednom nije ni vođena. U četiri slučaja izrečene su prvostepene presude, u dva slučaja pravosnažna presuda, a u jednom slučaju suđenje je u toku.
Samo u jednom slučaju dosuđena je odšteta u sudskom postupku /nije naplaćena/. Jedna žrtva odustala je od parničnog postupka za obeštećenje jer nije imala pravnu pomoć. Četiri žrtve presudom su upućene na obeštećenje u parnici.
U zaključcima istraživanja navodi se da trgovina ljudima u BiH nije stvar slučajnih incidenata nego već ukorijenjena kriminalna aktivnost i ozbiljan društeni problem.
"Evidentno je da postoje žrtve, korisnici i organizatori. Bez ozbiljne društvene akcije, iskorištavanje djevojčica i žena u prostituciji neće nestati samo od sebe. Ono će postati samo organizovanije i masovnije", navodi se u zaključcima istraživanja i dodaje da je u ukupnom odnosu prema trgovini ljudima u BiH i dalje prisutniji aspekt kriminalizacije pojave nego zaštite žrtava.
Ovaj zaključak može se jednostavno potkrijepiti činjenicom da je mnogo više napora uloženo u definisanje trgovine ljudima kao kriminalne djelatnosti, nego u pozicioniranje žrtava u sistemu.
Istraživanje je pokazalo da su ključni nedostaci u tretiranju ove problematike različite definicije krivičnog djela trgovine ljudima u krivičnim zakonima, definicija žrtve ne postoji u krivično procesnim zakonima, zakon prepoznaje samo oštećene, oštećeni/žrtve u krivičnim postupcima ne uživaju neophodan stepen zaštite.
(Srna)
