Paljenjem 12 hiljada svijeća u Banjaluci obilježeno 20 godina od stradanja 12 banjalučkih beba zbog sankcija Savjeta bezbjednosti UN.
Tog 19. juna 1992. godine u banjalučkom porodilištu ugasio se život posljednje od 12 beba koje su umrle zbog nedostatka kiseonika koji nije mogao biti dopremljen kopnenim putem zbog blokade Banjaluke, a ni vazdušnim putem zbog odluke Savjeta bezbjednosti UN o zabrani letenja iznad BiH.
Dvaedeset godina Banjalučani su se okupili i pokazali da nikada neće zaboraviti jedan od najtužnijih događaja u istoriji grada na Vrbasu.
Stotine Banjalučana okupilo se ispred Narodnog pozorišta RS, zatim prošetalo do spomenika 12 zvjezdica u ulici Kralja Petra I Karađorđevića gdje su položili cvijeće, da bi potom u parku Petar Kočić zapalili 12.000 svjećica za 12 banjalučkih beba.
Željka Tubić, majka jedne od preminulih beba, podsjetila je sve kako je to bilo te strašne 1992. godine i kako se osjeća svih ovih 20 godina, istaknuvši da će se truditi da se ova tragedija nikada ne zaboravi.
”Okrenuli su glavu od nas, od tih događaja više ništa nije isto. U mom životu stalno je prisutno pitanje – Zašto smo morali doživiti ovakvu sudbinu, zašto su naša djeca stradala u prokletom ratu? Zašto, zašto, samo pitanja, a nigdje odgovora. V jerujem da na ovom svijetu postoje ljudi koji razumiju naš bol, da će bar jednom da se pokaju za svoja nedjela. To nam ne bi vratilo našu djecu, ali bi učinilo da se njihov život ponovo useli u naša srca”, izjavila je majka jedne od zvjezdica u ovom potresnom govoru.
Ona je dodala da nijednu noć u ovih 20 godina ne zaspi mirno, već da stalno misli na svoje usnulo čedo i na svu ljubav koju bi mu pružila.
"Držaćemo se zakletve dok smo žive da ćemo stalno govoriti o strahoti koja se desila, da ćemo sve ljude podsjećati na strašan zločin u banjalučkom porodilištu, o ubistvu 12 beba u porodilištu", poručila je Tubićeva.
Željka tubić je naglasila da će sve majke uvijek govoriti o strahoti koja ih je zadesila i time podsjećati ljude na strašni zločin u banjalučkom porodilištu.
Pročitano je i „otvoreno pismo“ Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, čije odluke su doprinijele banjalučkoj tragediji 1992. godine.
Da podsjetimo, 13. beba, Slađana Kobas, umrla je 2006. godine, u 14 . godini od posljedica nedostatka kiseonika, a jedina preživjela 14. beba, Marko Medaković živi u Banjaluci s teškim zdravstvenim problemima.
U sklopu ovog događaja, ranije u toku dana položeni su vijenci na vječni dom 12 beba, na Novom groblju, te na spomenik u ul. Kralja Petra I Karađorđevića.
Organizatori događaja su vršnjaci nastradalih beba, okupljeni u omladinskoj organizaciji "Agora", u saradnji sa udruženjem "Dvanaest beba", a uz podršku Grada Banja Luka i Predsjednika Republike Srpske.
(MONDO)
