Specijalci brane izložbu žrtava Škorpiona

Ispred Kulturnog centra Beograda pored građana i na izložbu pozvanih i prijavljenih pojavila se večeras, kao što je bilo inajavljivano ovih dana, i grupa od četrdesetak desničara koji se protive održavanju ovakve izložbe u Beogradu.

Otvaranju izložbe je prisustvovao i premijer Srbije Ivica Dačić.

Desničari su uzvikivali nacionalističke parole, "pitali" da li će biti i "Izložba organa" (u vezi slučaja trgovine organima Srba na Kosovu poznatog kao Žuta Kuća), pjevali "Bože pravde", javio je reporter MONDA,

Prema njihovim iskazima radi se o "organizaciji srpskih četnika Ravna Gora" i "Zavjetnicima", a agencija Srna je javila da je organizator Srpski narodni pokret "Naši".

Specijalne policijske snage, u opremi za razbijanje demonstracija, su negdje oko 18 časova, za kad je bio najavljen početak izložbe, okružile su grupu i upozorile da njihov skup nije dozvoljen. Policija ih je guranjem primorala da se povuku ka Obilićevom vencu, odakle su još neko vrijeme uzvikivali svoje parole.

Izložba, koja se bavi zločinom koji su 1999. počinili pripadnici paravojne formacije "Škorpioni" nad članovima porodice Bogujevci, za jedne poziv na razgovor, za druge je provokacija, javlja Fonet.

Izložba "Bogujevci – vizuelna istorija, hommage svim porodicama i žrtvama rata" umjetnički je projekat Fatosa, Jehone i Sarande Bogujevci koji su kao djeca preživjeli masakr u Podujevu.

Na izložbi će biti prikazani video snimci života obične albanske porodice na Kosovu prije nego što će njenih osmoro članova biti ubijeno, dnevna soba u kojoj su živjeli, fotografije i predmeti koji im znače.

U Podujevu, 28. marta 1999. godine četrnaest članova dve porodice ubili su pripadnici Škorpiona, među njima i dvogodišnje dijete.

Petoro teško povrijeđene djece je preživjelo, među njima i Saranda, Jehona i Fatos.

Danas su u Beogradu, spremni da otvoreno razgovaraju. "Kroz sve ovo pokušavamo da pokažemo kako je rat uticao na našu porodicu", rekao je ranije za B92 Fatos Bogujevci.

Ova priča o ličnoj tragediji, prenosi Seebiz.eu Radio Slobodna Evropa, rekonstruiše događaj iz marta '99, kada su Škorpioni pobili 14 žitelja mjesta na sjeveroistoku Kosova. Izložba će biti otvorena u srijedu u Galeriji "Podroom" Kulturnog centra Beograda.

Soba sa starim kaučem, prekrivenim jamblijom, vezeni jastuk, peć i fotografije, knjige... Bilo je to centralno mjesto porodičnog okupljanja. Tu su pričali, igrali se, smijali se, plakali i slavili život. I na tom kauču sjedimo danas sa Sarandom, Jehonom i Fatosom. Na mjestu od kog počinje njihova priča, od vremena kada su, baš kao i svaka porodice, živeli djetinjstvo. A onda, u sljedećoj prostoriji, izložbenog prostora Kulturnog centra Beograda - njihovo porodično stablo i crno-bijele fotografije onih kojih više nema. Ubijeni su u jednom danu kada su pripadnici Škorpiona upali u dvorište kuće u kojoj su se krili. Saranda o onome što se dogodilo teško govori.

"Policijski auto se zaustavio ispred naše kuće. Napustili smo dom i premjestili se dublje u baštu. Nešto kasnije pojavili su se vojnici i izveli nas napolje. Otac i ujak u tom trenutku nisu bili sa nama, krili su se u gradu, nadajući se da ćemo mi biti bezbjedni, jer su ostale samo žene i djeca. Vojnici su nas poveli u susjednu baštu. Sve vreme su nas psovali i vikali na nas. Na ulici ispred policijske stanice su nas postrojili. Sa nama je bio i otac Envera Duićija, koji je bio u sedamdesetim godinama. Tamo sam videla i majčinog ujaka..."

Na ovom mjestu Saranda prestaje da govori. Jehona nastavlja njihovu priču:

"Potom su nas vratili u baštu i tada smo vidjeli moju majku koja je bila ustrijeljena. Tamo je bilo i djece, molili su da njima ne učine ništa nažao. Međutim, oni su počeli da pucaju na nas".

Nije im bilo važno što je najmlađe dijete bila beba od dvadeset jednog mjeseca, ni to što je najstarija žena imala 72 godine. U gomili tijela, ležalo je četrnaestero mrtve djece i žena. Dvije djevojčice, Saranda i Jehona, koje su tada imale 13 i 11 godina, preživjele su masakr. Njihove majke, dva brata, sestra, baka i sedmoro porodičnih prijatelja nisu. Kao i Fatos i još dvoje djece iz šire porodice Bogujevci, bile su ranjene. Vojska koja je potom došla odvezla ih je u vojnu bolnicu u Prištini, gdje su bili izloženi nehumanom tretmanu doktora i medicinskih sestara.

"Pošto smo razdvojeni u prištinskoj bolnici, ostao sam sa svojim mlađim bratom Gencom. Bili smo na vrhu zgrade, dok su djevojke bile u podrumu. Nas dvojica smo pokušavali da nađemo sestre, one su pokušavale da nađu nas. Ni one, a ni mi nismo znali da li je neko od nas preživio. Pošto nas je otac našao u bolnici, saznali smo da su i djevojčice tamo i onda smo pokušavali da ih pronađemo ili da im pošaljemo hranu", prisjeća se Fatos.

Izložba sadrži autentične bolničke krevete u kojima su djeca ležala do kraja rata na Kosovu. Po ulasku NATO snaga, uz pomoć britanskih ljekara, evakuisani su Manćester.

"Počele smo sa oporavkom, krenule smo u školu. Data nam je prilika da javno govorimo o tome što nam se dogodilo. Razvile smo se kao umjetnice i pružena nam je prilika da našu priči ispričamo na naš način. U našoj porodici postojala je tradicija da se kamerom snima naše odrastanje, proslave Novih godina i drugih praznika. Ostala je samo jedna traka, snimljena 1990. U dnevnoj sobi, vidite film sa naše porodične proslave", kaže Saranda.

Izložbu organizuju Kulturni centar Beograda i fondacija Hartefakt, uz podršku Ambasade Švajcarske i Fonda za otvoreno društvo. Osim toga što služi kao izvor za edukaciju, ona je i pokušaj da se istraži otpornost ljudskog duha. Zamišljena je kao posveta svim nevinim žrtvama rata i dokaz da istina i pravda mogu nadjačati zlo. Već je prikazana u Prištini i Tirani i nastavlja svoju međunarodnu turneju.

(MONDO/Ana Ćešić)