Dok jedni kuvaju tjesteninu sa poklopcem, drugi to rade bez njega. Šta je pravilno?
Kuvanje tjestenine djeluje kao jedan od najjednostavnijih poslova u kuhinji koji podrazumijevaju vodu, so, tjesteninu i nekoliko minuta čekanja. Ipak, oko ovog, naizgled jednostavnog postupka, godinama se vode rasprave. Da li lonac treba da se poklopi, kada se dodaje ulje, koliko soli je dovoljno i da li tjesteninu treba da ispirate hladnom vodom nakon kuvanja?
Odgovor na ove najčešće dileme dali su kuvari za portal Simply Recepies.
Da li lonac treba da se poklopi dok se kuva tjestenina?
Poklopac svakako može da bude koristan, ali ne bi trebalo da ostane na loncu tokom cijelog kuvanja. Kuvarica Nora Singli objašnjava da ona koristi poklopac kako bi voda što prije ponovo proključala nakon dodavanja tjestenine.
"Nakon što dodam tjesteninu, poklopim lonac da voda što prije ponovno proključa. Čim voda ponovno zakipi, sklanjam poklopac i nastavljam da kuvam u otvorenom loncu", kaže Singli.
Ovaj trik naročito može da bude koristan kada se kuva veća količina tjestenine. Kada se tjestenina ubaci u ključalu vodu, temperatura vode padne, pa je potrebno određeno vrijeme da ponovo počne da ključa. Poklopac zadržava toplotu i može da ubrza taj proces.
Kuvar Germano Rizo potvrđuje ovu tehniku.
"Ponekad kratko vratim poklopac da voda ponovno zakipi, a zatim ga sklonimi pustim da se tjestenina kuva otklopljena", navodi on.
Zašto nije dobro da kuvate tjesteninu sa poklopcem?
Ako ste makar jednom ostavili poklopac na loncu tokom kuvanja tjestenine, vjerovatno znate kako se to završava. Voda i pjena počnu da izlaze preko ivice lonca i naprave haos na šporetu. Kuvar Lorenco Boni objašnjava da je za to kriv skrob koji tjestenina ispušta tokom kuvanja.
"Tjestenina tokom kuvanja ispušta skrob i zbog toga se na površini stvara pjena. Ako je lonac poklopljen, ta pjena može naglo da naraste i da se prelije se preko ivice".
Zato je, kada tjestenina jednom ponovo proključa, najbolje da se kuvanje završi bez poklopca. Tako ćete lakše da pratite šta se dešava u loncu, spriječite prelivanje vode i povremeno promiješajte tjesteninu kako se ne bi zalijepila.
Da li u vodu treba da dodate i ulje?
Ovo je još jedna od vječitih dilema. Mnogi dodaju malo ulja u vodu vjerujući da će tako da spriječe tjesteninu da se zalijepi. Međutim, ulje u vodi uglavnom nije potrebno. Ulje i voda se ne miješaju, pa će najveći dio ulja da ostane na površini, umjesto da obloži tjesteninu tokom kuvanja. Mnogo je važnije da koristite dovoljno vode i tjesteninu povremeno promiješate.
Ulje može da bude korisnije tek nakon kuvanja, ali ni tada nije neophodno. Ako tjesteninu odmah mešate sa sosom, dodatno ulje može čak da napravi problem jer će sos teže da se zalijepi za površinu tjestenine.
Ako želite da tjestenina bude ukusna, so treba da dodate u vodu prije nego što u nju stavite tjesteninu. Sama tjestenina tokom kratkog kuvanja ne može da upije mnogo ukusa iz sosa ako je prethodno potpuno neslana. Zato je voda za tjesteninu važan dio recepta, a ne samo sredstvo u kojem se tjestenina kuva.
Treba li tjesteninu da ispirate hladnom vodom?
U većini slučajeva ne. Ako tjesteninu pripremate za klasično jelo sa toplim sosom, ispiranje se uglavnom ne preporučuje. Na površini tjestenine ostaje tanak sloj skroba koji pomaže da se sos bolje "uhvati" za tjesteninu. Ispiranjem se taj sloj uklanja, a zajedno sa njim odlazi i dio ukusa. Postoje, međutim, situacije kada je ispiranje sasvim opravdano. Ako pravite salatu od tjestenine i želite da se tjestenina brzo ohladi i da se komadi ne slijepe, hladna voda može da bude korisna. Isto važi i za neke hladne recepte u kojima se tjestenina ne miješa sa toplim sosom.
Prije nego što ocijedite tjesteninu, sačuvajte malo vode u kojoj se kuvala. Ova voda sadrži skrob i može da bude odličan dodatak sosu. Nekoliko kašika vode za kuvanje može da pomogne da se sos razrijedi i istovremeno bolje poveže sa tjesteninom, umjesto da bude vodenast ili potpuno odvojen od nje.
(MONDO)