Krevet danas često uzimamo zdravo za gotovo. Međutim, taj komad namještaja ima jako zanimljivu istoriju.
Tokom većeg dijela ljudske istorije, privatnost tokom spavanja bila je gotovo nemoguća. Mnoge siromašne porodice živjele su u malim kućama, gdje je postojala samo jedna ili dvije sobe, od kojih je veća funkcionisala kao spavaća i dnevna soba koju su koristili svi ukućani, uključujući i goste. Čak i u većim domovima i palatama nije bilo neobično da svi spavaju u istoj prostoriji.
Kada je kralj Henri V ugostio Katarinu od Valoa, sa njom u sobi bili su njegov nadzornik i viši dvorski službenik. U takvim okolnostima zavjese za krevet pružale su malo intimnosti. Ali ako ste željeli pravu privatnost, morali ste da spavate u kutija-krevetu.
Izvor: Wikimedia CommonsU mnogim ruralnim domovima širom Škotske, Francuske i nekim dijelovima Holandije i Velike Britanije, ljudi su spavali u kutijama s krevetima koje su u osnovi bili veliki drveni ormari sa vratima i krevetom unutra. Neki takvi kreveti bili su sastavni dio namještaja, dok su drugi ugrađivani u udubljenja i pričvrščivani za strukturu kuće.
Umjesto vrata, neki su bili opremljeni zavjesama koje su, kad se navuku preko, stvarale lijepu i udobnu poluprivatnu kabinu. Osim privatnosti, mali zatvoreni prostor za spavanje je održavao i toplotu tokom zime. Takođe je moguće da su kreveti pružali određeni stepen zaštite od uljeza, posebno vukova i drugih životinja koje su mogle da uđu u kuću.
Izvor: Wikimedia CommonsPrema Enciklopediji arhitekture i namještaja vikendica, seoskih imanja i vila, prvi put objavljenoj 1833. godine, mnoge kutije-kreveti imale su "policu, a ponekad i dvije, pričvršćenu za unutrašnju stranu kreveta, odmah iznad posteljine. Ponekad su takođe bile i police na poleđini kreveta, tako da ovaj komad namještaja nije služio samo kao krevet, već i kao garderober i mesto za čuvanje posteljine".
Kutija-krevet je na kraju postala moderan komad namještaja, koji se sve češće mogao vidjeti i u domovima imućnih porodica.
Početkom 19. vijeka kutije su polako počele da nestaju iz upotrebe, prije svega zbog sve veće zabrinutosti oko higijenskih uslova i ustajalog vazduha. Ipak, u mnogim dijelovima Škotske bile su u upotrebi i tokom 1900-ih.