"Svaka istinska, velika strast traži samoću i bezimenost. Čovek koji služi svojoj strasti želi da ostane neviđen i neznan, nasamo sa predmetom svoje strasti i o svemu dragom voli i ume više i bolje da govori nego o tome što je glavni predmet njegovih misli i želja".
Ovako je pisao veliki Ivo Andrić u svom djelu "Gospođica", po kojem je u Narodnom pozorištu Republike Srpske urađena predstava u dramatizaciji Vanje Ejdus i režiji Đurđe Tešić i oživljena priča o Rajki Radaković, njenom svijetu i životu u grču, ispričana na drugačiji način, na sceni, u pokretu, uz muziku, kao igra, piše "Glas Srpske".
Ova predstava sinoć je premijerno odigrana na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, a prva repriza zakazana je večeras u 20 časova.
Život podređen očevoj želji, amanetu kao teretu, posvećen štednji novca, štednji na stvarima, na osjećanjima, život u kojem je Rajka postala osamljena, skoro bezimena, zvana samo Gospođicom.
"Krpež i trpež kuću drže", govorila je Gospođica, kojoj je radost stvaralo sakupljanje novca i štednja na stvarima, krpljenje zakrpe i lišavanje materijalnog. Nije bila klasični primjer tvrdice, o kakvima su pisali mnogi književnici, ona je bila štedljiva prema sebi, kao i prema drugima i jedino što je gomilala su novac i sivilo.
U sivilu maglovitog svijeta koji je stvorila, dozvoljavala bi sebi samo povremene trenutke nečeg nalik na drugačiju radost, koji su bili presijecani teškim disanjem i lupanjem srca, rđavog, kako bi se nekad šalila. Gospođica je svojoj strasti bila opsesivno i opasno posvećena, a kako to obično biva, opsesije takve vrste, kako su bile nečiji početak, sa slatkim okusom radosti, na kraju su tamna, tužna i gorka propast. Živjela je u grču, ali i bojazni, a tako je i umrla.
Lik Rajke Radaković Gospođice u ovoj predstavi savršeno je oživjela prvakinja Narodnog pozorišta Republike Srpske Slađana Zrnić, koja je zajedno sa čitavim ansamblom predstave ispričala jednu veliku priču o strasti i propasti, o onim nesrećnim, usamljenim i u veo pohlepe zavijenim, omamljenim sjajem zlata i mirisom novca, zaluđenim, dužnim i na kraju svega, prevarenim. Prevarenim od sebe najviše.
"Gospođica podseća na današnje vreme, koje tlači svakoga i u kojem nema savesti, u kome svako grabi i snalazi se samo za sebe, u kome je novac postao božanstvo. Razmišljam kakav je to život bez ljubavi, bez samilosti, empatije, život proveden u opsesivnoj strasti za materijalnim, u strahu od bankrota i propasti, koje nam društvo nameće? Razmišljam kako nas kapitalizam gura u provaliju bez dna, gde nam je jurenje za novcem postalo cilj, zapravo, novac postao cilj, a ne sredstvo za život i da je takav život magla u kojem lupa zgrčeno srce puno bola i u kojem poput starog sata koji otkucava vreme odjekuju pitanja", zabilježila je režiserka Đurđa Tešić o predstavi.
Predstava, kao i samo djelo, prikazala je ne samo jednu tragičnu sudbinu, nego mnoge nalik njoj, o ljudima koji najčešće sebe prevare i svijetom hodaju držeći novac i tuđe duše u svojim rukama, a ostajući sami, isprazni i bezdušni, samljeveni kavezom lažne slobode koji su za sebe skovali.
Različite likove koji su uticali na Gospođicu, u periodu od nekih tridesetak godina, i zajedno ispričali njenu priču i uticali na njeno oblikovanje, oživjeli su Nataša Ivančević, Snježana Mišić, Bojan Kolopić, Danilo Kerkez, Belinda Stijak i Pavle Pavić, a priča koju su ispričali bila je popraćena muzikom kompozitora Vladimira Pejkovića, koju su uživo na sceni izvodili Anastasija Marić na violini i Marko Kovačić na kontrabasu.
Osim što su svi glumci imali ulogu naratora i glasova, Nataša Ivančević prikazala je njenu majku, Bojan Kolopić likove daidže Vlade i Ratka Ratkovića, Danilo Kerkez Rafu i Petra Budimirovića, Belinda Stijak Reziku, rođaku i Karmensitu, zatim Snježana Mišić, koja je osim uloga rođake i gospođe sa šeširom, sjajno dočarala ulogu Jovanke te mladi glumac Pavle Pavić, koji se istakao ulogama Vese, popa, Sime, rođaka i muzičara u kafani.
(Glas Srpske)