Kako stupi novembar, tako na našu adresu stanu pristizati poruke o ispravnom pisanju praznika, datuma i novogodišnjih i božićnih čestitki.
(Za Mondo piše: Aleksandra Savić)
Ovo je jedna od najčešćih dilema, ujedno i redovno ispravljanih grešaka, ali se ipak nepravilno pisanje nastavlja iz godine u godinu. Ovog puta, od jednog kreativnog čitaoca dobili smo i pitanje da li je riječ praznik postala od prazan i zašto je tako vedro i duhovno značajno vrijeme povezano sa simbolikom nedostatka, oskudnosti i praznine.
Prva i najrasprostranjenija greška koju nosi ovo doba godine zasigurno je pogrešno pisanje datuma, pa će strog i detaljan lektor nabrojati i do pet čestih nepravilnosti. Uzmimo za primjer sljedeći datum, u svim oblicima pogrešnog ispisivanja – 01.01.’24, odnosno 01. Januar 2024. i 1.I.2024.
Kao i kod svake druge rečenice ili riječi koja završava tačkom, podrazumijeva se da nakon toga slijedi razmak, pa se i datumi pišu sa obaveznim bjelinama.
Nadalje, u pisanju datuma nule su suvišne i treba ih izbjegavati. Obično se dodaju u drugim administrativnim oblastima, na primjer u finansijskom sektoru, kako bi se onemogućilo prepravljanje, falsifikovanje i druge zloupotrebe, jer bi u tom slučaju bilo moguće na 1. 1. 2024. dopisati 2, pa da bude 21. 1. 2024. U ostalim slučajevima, nule kvare datiranje i pretvaraju ga u birokratski natpis. Isto je i sa gore ispisanim apostrofom, pošto on označava ono što se već podrazumijeva. Na kraju, ako se u datumu koriste rimski brojevi, poslije njih ne ide tačka, jer po sebi predstavljaju redni broj.
Dakle, sad naš svečani datum izgleda ovako – 1. 1. 2024. godine, 1. I 2024. godine ili 1. januar 2024. godine. To je prvi dan nove godine, dok je 31. 12. 2023. godine Nova godina.
Da, ukoliko mislimo na praznik, na dan obilježavanja dočeka, pisaćemo ga velikim slovom, kao i Božić, Badnje veče (Badnji dan), Bajram. Srpska nova godina, Pravoslavna nova godina ili Kineska nova godina spadaju u grupu višečlanih naziva kod kojih je veliko samo početno slovo.
Praznike ćemo ispravno i u duhu našeg jezika čestitati ovako: Srećna Nova godina, Srećni božićni i novogodišnji praznici i Srećno i blagosloveno Badnje veče.
Početkom januara dolazi nam još jedan praznik koji je često napisan pogrešno. Naime, nazivi mjeseca pišu se malim slovom i sa razmakom, te ćemo nakon Božića proslaviti 9. januar odnosno Svetog Stefana.
Slava kao opšti naziv za obilježavanje porodičnog sveca uvijek se piše malim slovom, pa naša čestitka treba da izgleda ovako – domaćine, srećna slava! Malim početnim slovom piše se i post, kao i pridjevi nastali od praznika – novogodišnja proslava, bogojavljenska želja, božićno jutro.
Dolazimo do najtežeg pitanja ove sedmice. Kako je jedan tako svečan, blagi datum (da, blagdan je slovenska – dakle, i srpska – riječ za praznik, krsnu slavu, državnu svetkovinu ili dan kada se mrsi) povezan sa besadržajnošću i beskorisnošću.
Riječ praznik ima skoro jedanaest različitih značenja i zovu ga pravom srpskom narodnom riječi jer je potvrđena još u 13. vijeku. Primarno označava odsustvo nečega, pa takve pojmove i gradi (praznina, prazan dan, prazan sto, prazne priče). Pošto nema konkretnih podataka o tome kako je riječ nastala, mudro ćemo se poslužiti drugim alatima – značenjem riječi, njenim osnovnim oblikom i kreativnošću.
Pošto su naši preci marljivo, vrijedno i konstantno radili, jedino vrijeme kada se taj svakodnevni težak život prekidao bili su dani svetkovanja i nužnog odmora, kada ni najvredniji ne samo da nisu željeli već nisu ni smjeli da rade, vjerujući da je to grijeh.
Stoga se praznik određuje kao „dani prazni od radaˮ a ne „prazninaˮ. Kako možemo biti sigurni da je baš prvo istinito – ova riječ nekada je glasila prazdnik, a u riječi prazdnik maštovitom analizom možemo doći starog oblika dni, odnosno dani, te će najpotpuniji smisao ove riječi biti „dani prazni od poslovaˮ.
Time je ova riječ zaličila na srodnu blagdan (blagi dan i prazni dan). Kako se danas izgubilo ne samo slovo d, nego i ranija simbolika, pojavile su se i opravdane sumnje u porijeklo riječi. Međutim, upravo ovaj primjer pokazuje da osim logike, neka pitanja zahtijevaju poznavanje jezičkih procesa, ali i maštu.
*U prethodnom tekstu stajalo je ferplej, a trebalo bi fer-plej.
(MONDO)