U neposrednoj blizini Marseja, nalazi se mjesto koje će svojim okolnim pejzažom, ostaviti duboki trag na modernu umjetnost.
Godina je 1882, dok se sunčevi zraci polako spuštaju niz litice koje okružuju Marsej, Pjer Ogist Renaor, sa platnom i četkicama sprema se na put. Ide u posjetu svom prijatelju i kolegi Polu Sezanu u obližnje mjesto L’Estake.
Cilj posjete nije samo druženje - Renoara privlači prizor bijelih krečnjačkih stijena u kontrastu sa zelenilom i tirkiznim morem, svjetlost koja se probija kroz oblake i baca sjenke.
Vijugave staze vode ga do litica koje se uzdižu iznad zaliva Marseja - i baš tu, majstor impresionizma pronalazi inspiraciju da pejzaže pretvori u umjetnost.
Mjesto koje je inspirisalo brojne umjetnike
Na severozapadnoj obali Marseja, nalazi se mesto L’Estake, koje je prije više od sto godina oblikovao modernu umjetnost.
Bijele litice koje se uzdižu iznad zaliva, vijugave staze kroz borove šume i tirkizno more - mjesto kao iz mašte, baš kao što je nekada bilo za Renoara, Sezana i Braka.
Pijer Ogist Renoar bio je među prvima koji je ovdje "potražio" inspiraciju da igru svjetlosti pretvori u umjetnost. Njegovi potezi četkicom oživljavali su stijene i biljke, čineći pejzaž punim svjetla i pokreta.
Pol Sezan je istraživao strukturu brda i volumena, pripremajući teren za buduće eksperimente koji će dalje oblikovati kubizam. Sezan je tu naslikao preko trideset pejzaža, svaki pažljivo komponovan - planine, kuće i stijene bile su pažljivo razložene u oblike, koje su kasnije Brak i Pikaso pretvarali u svoje umjetničke vizije.
Odnos između Renoara i Sezana bio je složen, ali su se njih dvojica uzajamno duboko poštovali. Renoar je govorio da Sezan vidi "dalje od ostalih", dok je Sezan cijenio način na koji Renoar doživljava i predstavlja svjetlost. Možda je upravo ova činjenica i dala mestu posebno čarobnu atmosferu.
Žorž Brak, deceniju kasnije, baš ovdje je razvio svoj "vizuelni jezik" - eksperimentisao je sa oblicima i perspektivama, inspirisan Sezanovim ranijim djelima. L’Estake je tako postala neformalna kolevka kubizma i moderne umjetnosti.
Danas, šetnja L’Estakom predstavlja svojevrsnu vremensku kapsulu. Posetioci hodaju istim stazama kao umjetnici, posmatraju litice iz istih uglova, osjećaju miris borova i soli u vazduhu i gledaju kako sunčevi zraci igraju po stijenama, vijaduktu i okolnim kućama.
Svaka scena i dalje podsjeća na platna koja su ovde nastala, a panorama zaliva Marseja ostala je gotovo netaknuta, dozvoljavajući svakom posjetiocu da, makar na trenutak, vidi svijet očima pionira modernog slikarstva.
(EUpravo zato)