Mehmed Selimović rođen je 26. aprila 1910. u Tuzli, a preminuo poslije duže bolesti 11. jula 1982. godine u Beogradu. Jedan je od najznačajnijih jugoslovenskih pisaca, ranga evropskih klasika druge polovine XX vijeka.
7. ZAVRŠIO U ZATVORU 1942.
Do početka Drugog svjetskog rata radio je kao profesor gimnazije u rodnoj Tuzli. Prvе dvijе godinе rata živio jе u Tuzli, gdjе jе bio uhapšеn zbog saradnjе sa Narodnooslobodilačkim pokrеtom, a u maju 1943. godinе prеšao jе na oslobođеnu tеritoriju. Tada jе postao član Komunističkе partijе Jugoslavijе i član Agitpropa za istočnu Bosnu, potom jе bio politički komеsar Tuzlanskog partizanskog odrеda. Godinе 1944. prеšao jе u Bеograd, gdjе jе obavljao značajnе političkе i kulturnе funkcijе.
6. MEŠA OD 1946.
U literaturi se javio kao pripovjedač. Godine 1946. u beograskom časopisu "Naša književnost" objavio je svoju prvu pripovjetku "Pjesma u oluji". Od tada svoje književne radove potpisuje sa Meša.
Prvu knjigu pripovjedaka "Uvrijeđeni čovjek" objavljuje u Sarajevu 1947. Njegove rane knjige pripovjedaka nisu pobudile znatniju pažnju.
5. PROFESOR I DIREKTOR
Poslije rata jedno vrijeme je radio kao univerzitetski nastavnik u Sarajevu. Potpom obavlja niz visokih dužnosti u kulturi. Bio je direktor Bosna-filma, direktor Narodnog pozorišta i glavni i odgovorni urednik u izdavačkom preduzeću Svjetlost u Sarajevu.
Zbog prigušenog sukoba sa tadašnjim političkim rukovodstvom u BiH, manifestovanog pojedinačnim gestovima, izjavama i napisima, napušta Sarajevo i prelazi u Beograd 1971. godine, nakon što je penzionisan.
4. "DERVIŠ I SMRT" O BRATU
Za svoj roman "Derviš i smrt" Selimović je rekao da je roman o njegovom bratu. Baš je taj roman Mešina jedva čujna pobuna protiv društva i atak na sebe zbog kukavičluka
i ćutanja kada je o njegovom bratu bila riječ. Naime, i Meša i njegov brat u Drugom svjetskom ratu borili su se na strani partizana, i u ratu stekli mnoge počasti. Negdje pred sam kraj rata Mešin brat je optužen za krađu i prijeki sud ga je po kratkom postupku osudio na smrt. Meša se zbog toga nikada nije žalio Partiji. (Osuđeni nesrećnik uzeo je iz neke napuštene kuće krevet, da njegova supruga, koja je tada bila pred porođajem, ne bi spavala na podu).
3. SRBIN IZ MUSLIMANSKE PORODICE
"Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika. Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom", napisao je Selimović novembra 1976. u pismu Srpskoj akademiji nauka i umetnosti.
2. DVIJE ĆERKE PROFESORKE
Sa suprugom Darkom, koja je prekinula studije da bi se udala za njega, Meša ima dvije ćerke Jasenku i Mašu. Nije im branio da pišu, ali nije ih ni pretjerano podržavao. Jedna je profesor engleskog, a druga profesor srpskog jezika u penziji.
1. VELIKI NAVIJAČ ZVEZDE
"Moj otac je bio veliki navijač Crvene zvezde, jedan od onih 'najvećih'. Jednom prilikom, tačnije, prvi put, on je sa svojom drugaricom, a istovremeno i drugaricom moje mame došao na večeru u kuću Selimovića. Nakon večere, deda je primjetio da se moj tata zbog nečega ne osjeća lagodno. Pitao ga je:
"Šta je, mladi gospodine, zašto ste se tako uzvrpoljili?"
Ocu je bilo neprijatno, ali je prevalio preko usana da za deset minuta počinje neka Zvedina utakmica, vjerovatno veoma važna u tom trenutku. A dedin odgovor je bio:
"Jao, stvarno, pa što ne kažete".
Eto, sport ih je zbližio, a moj tata je tada prvi put i upoznao moju mamu", ispričao je Mešin unuk Nikola Momčilović, televizijski reditelj.