Najveći ljubavnik i avanturista iz 18. vijeka, Đakomo Đirolamo Kazanova, će sutra, skoro tri vijeka po rođenju, dobiti muzej u rodnoj Veneciji.
Nije mi žao što napuštam ovaj svijet, ali mi je žao svih ljepotica što ih ostavljam, nimalo skromno u svojim memoarima zapisao je Đakomo Đirolamo Kazanova.
Muzej će, kako je kazao upravnik istog, Andrea Kozentino, posjetiocima prikazati sve aspekte Kazanovine ličnosti, koji je bio sveštenik, muzičar, vojnik, špijun, diplomata, slobodni zidar i uopšte napredna ličnost svoga vremena, pišu Nezavisne novine.
Svakako ono što i danas provocira javnost jeste Kazanovin ljubavni život i na tu stranu pisca memoara "Priča o mom životu" naravno da neće biti bačena sjenka.
"Jedna od šest soba muzeja je i spavaća, s postavkom koja će djelovati kao da Kazanova zavodi ženu pred očima posjetilaca. Korišćenjem različitih tehnologija virtuelne stvarnosti, posjetioci će moći da pročitaju, čuju i vide digitalne prezentacije o Kazanovinoj mladosti i njegovim zavođenjima", rekao je Kozentino, koji će svečano otvoriti muzej na dan Kazanovinog rođenja.
Čovjek čije će ime u istoriji postati sinonim za ljubavne avanture rođen je na sutrašnji dan 1725. godine u venecijanskoj palati "Malipijero". Interesantna je činjenica da je u ovoj palati prošle godine bio smješten bh. paviljon na 57. Venecijanskom bijelanu, gdje je našu zemlju predstavljao Radenko Milak s radom "Univerzitet katastrofe". Kako je palata u privatnom vlasništvu, na istoj uopšte ne postoji tabla da je tu rođen Kazanova. Tu stvar, koja zasigurno nije izuzetak, građani Venecije ove godine odlučili su da promijene, tako što će jedanom od svojih najčuvenijih stanovnika otvoriti muzej. U muzeju će, između ostalog, posjetioci moći da saznaju i o Kazanovinim putovanjima po Evropi, njegovim hapšenjima i bjekstvima iz zatvora, o njegovoj ličnosti i doprinosu nauci, kao i o prikazima ovog avanturiste na filmu.
Iako je u popularnoj kulturi često predstavljan kao lakrdijaš i neodgovorni zavodnik, upozoravaju stručnjaci za Kazanovino djelo, radi se o jednom od najobrazovanijih ljudi svog vremena za kojeg je poznato da je preveo "Ilijadu" i drugovao s francuskim prosvjetiteljem Volterom. Pripisuje mu se čak koautorstvo liberta za Mocatovu operu "Don Đovani".
"Čovjek je slobodan, ali zato ne smijemo misliti da je vlastan učiniti što mu se god svidi, jer kad se prepusti strasti da njime ovlada, tad postaje robom. Onaj ko ima snage da se suzdrži od nekog čina sve dok se potpuno ne sabere, pravi je mudrac; ali takva su čeljad rijetka", kaže zreli Kazanova na početku memoara o svom neukrotivom duhu iz mladosti. Taj i takav duh koji je svoje grijehe i bludničenja nazivao mladenačkim ludostima kojima se treba smijati, kako za svog života, tako i danas, izaziva kontroverze.
Po današnjim načelima, kako jedan dio javnosti tvrdi, bio bi optužen za silovanje, incest, pedofiliju, pronevjeru i šta sve ne. Oni, pak, koji nisu pobornici ovakve teze, drže se devize da je Kazanova bio izuzetno pažljiv prema ženama, te da uostalom njegova autobiografija i ne mora biti istorijski tačna.
Bilo kako bilo, Kazanovini memoari u 12 tomova zasigurno su svojevrstan književni biser i izvor dragocjenih informacija o životu u 18. vijeku proglašen za kulturno blago, i neke od detalja koje je zapisao svakako će zanimljivo biti vidjeti i kao muzejsku postavku.