Priče iz izolacije: "Dnevnik izolacije"

Iskreno, dosadili ste mi svi vi što stalno kukate o ovoj samoizolaciji, o karanteni i ostalim s..njima. Dobro znate da ste i ranije bili začahureni i otuđeni jedni od drugih i od sebe u krajnjem slučaju. Jedina svjetlost kojoj ste bili izloženi je bila od mobitela dok vam je na blijedim licima sa zakrvavljenim očima igrao izvitopiren osmjeh. Preko sviju vas odavno je navučena izolir traka. Naročito preko vaših misli. Debela paučina je na vašem mozgu zakržljalom davno prije pandemije. Diskonektovani ste od ljudi i prirode već godinama. Sve u vama odavno vrišti na uzbunu, a virus je samo ubrzao stvari. Vaše misli su već odavno tuđe misli, ugrađene, kao u Nolanovom filmu Inception. Vaše riječi uzemljene i rashodovane. Kukate što ste u izolaciji zadnja dva mjeseca iako ste u samoizolaciji zadnja dva desetljeća. Kupujete ono što vam je rečeno da kupujete. Radite ono što vam je rečeno da radite. Postali ste dio statistike i mnogo prije pandemije. Isključite Facebook pa ćete vidjeti ko će se sve sjetiti da vam čestita rođendan. Ajde, uradite to, ne smijete naravno, istina bi vas porazila, a neznanje je blagoslov. A maske koje nosimo su u stvari super stvar, barem više ne vidimo lažne izvitoperene osmjehe ljudi koje imaju instalirane kvazi osjećaje ljudskosti dok im oštrica noža spremno čeka iza leđa. Oštrica koju će vam najbliži prvom prilikom zabiti u leđa, jer kao što Krleža kaže, krv najbližih je najtoplija i samim tim i najjestivija. Jedva čekate da prestanu karanteni, pa da opet sjedite u baštama kafića dok svi buljite u mobitele ko zombiji. Žao vam je što ne možete ići na odmor onu jednu sedmicu u godini, sedmicu koju otplaćujete ostatak godine, je li. To vam je žao. Žao vam je što svi ne mogu vidjeti koliko ste sretni na Facebooku i Instagramu, dok brojite koliko imate pregleda od ljudi koje i ne poznajete, klanjajući se njegovom visočanstvu "like". To vam je žao. A svi u stvari izgledate kao slika Dorijana Greja, izvitopereni i puni ožiljaka sa onim jocker face maskama na licima koja su se toliko iskrivila od lažnih osmjeha da više i ne znate pokazati kako se u stvari osjećate. Pandemija je samo ubrzala vašu propast. Puni ste tajni koje ne smijete čak ni sebi priznati. I jedva čekate da se izolacija završi, je li. Jadni ste, bijedni, kukavni. Gradite mi se. A u stvari, kao što bi veliki Meša Selimović rekao i sve ovo što o vama govorim kao da o sebi govorim.

Feđa Gudić, Gornji Vakuf