Odsutni očevi uvijek mogu očekivati da se na njih ospe paljba iz svih oružja: okrivljuju se i za prerano seksualno sazrijevanje djece, ali...
Najnovija istraživanja ukazuju da geni, a ne odsustvo oca, mogu biti ključni faktor u tome.
Nekoliko studija pokazuju da u porodicama u kojima nedostaje biološki otac, djeca rano dostižu seksualnu zrelost, imaju prvo seksualno iskustvo u prvim tinejdžerskim godinama i, najvjerovatnije, postaju roditelji u najranijoj mladosti - često kao stariji maloljetnici.
Da li je to rezultat stresa zbog odsustva oca u porodici, ili zbog činjenice da samohrana majka ne može biti autoritet kao što mogu oba roditelja - tema je žestoke debate među psiholozima, lekarima i genetičarima.
Istraživanje
Profesorka Džejn Mendel, genetičar sa Univerziteta države Oregon u gradu Judžinu, pretpostavila je da bi geni mogli igrati veću ulogu nego što je do sada bilo poznato.
Uzrast za postizanje seksualne zrelosti i godine kad se upušta u prvi seksualni odnos su najčešće nasljedni.
Zato je ona sa grupom saradnika, odlučili da istraži da li rođaci djece koja odrastaju bez biološkog oca pokazuju iste sklonosti.
Oni su proučili podatke koje je sakupio američki Nacionalni institut za proučavanje ponašanja mladih. Ekipa profesorke Mendel uporedila je 1.382 potomka koje su na svijet donijele žene u genetskoj vezi - bliznakinje, rođene sestre ili sestre od tetaka.
Sa majkama su razgovori obavljani svake godine između 1979. i 1994, a kasnije svake dvije godine.
Djeca su, takođe, intervjuisana kad su napunila 14 godina. Među ostalim pitanjima, našlo se i - kad su imala prvi seksualni odnos.
Geni i okruženje u kombinaciji
Istraživači su pronašli da, što su djeca genetski bila bliskija, gotovo da su u istom uzrastu imala prvo seksualno iskustvo - bez obzira na to da li su odrastala uz oca ili bez njega.
Na polno sazrijevanje i vrijeme prvog seksa daleko više utiče genetika nego prisustvo ili odsustvo oca - zaključili su oni.
Genetičar Brus Elis sa Univerziteta Arizona u Tuksonu, smatra da istraživanja ne stvaraju model kontrole niti okruženja - jer djeca sestara odrastaju u različitim porodicama, niti gena - pošto djeca sestara posjeduju samo 12.5 odsto njihovih gena.
U isto vreme, Džej Belski, psiholog sa Birkbek Univerziteta u Londonu, tvrdi da istraživanje Mendelove ne uzima u obzir kako geni i okruženje djeluju u kombinaciji.
Profesorka Mendel se slaže da genetska objašnjenja, kao i ona u vezi sa okruženjem, često djeluju zajedno, i dodaje da roditelji koji prenose određena genetska ponašanja, takođe, mogu da ih prenose i na društvena ponašanja.
(FoNet)