Danas svako ima neku svoju definiciju ljubavi, svoju predstavu o tome kako bi prava ljubav trebalo da izgleda, a kako da se odvija ljubavna veza...
Ove predstave izgrađujemo odmalena spajajući utiske kako su nas voljeli i kako su se međusobno voljeli ljudi oko nas, piše "Politika". Tokom odrastanja upijamo nebrojene predstave o dobroj i lošoj ljubavi, kako iz života, tako i iz literature, filma i televizije. Nastala raznolikost individualnih predstava o ljubavi bitno otežava pronalaženje druge osobe - partnera koji bi se u nju mogao komplementarno uklopiti.
Ljudi često ne prave razliku između ove predstave i same ljubavi. Misle da ljubav jeste ono što su sami zamislili da ljubav jeste. I ne samo da misle već tako i osjećaju. Mnogi pogrešno misle da su naša osjećanja reakcija nekog prirodnog dijela nas, izraz naše suštine, dakle nešto čemu se mora vjerovati. Mnogima je nepoznato da su i osjećanja u funkciji onih uverenja i vrednosti koje sadrži nečija predstava o ljubavi. Kada se nekome čini da se realnost uklapa u njegovu predstavu, osjetiće neko prijatno osjećanje, a neprijatno kada procijeni suprotno.
Dobar primer je osjećanje zaljubljenosti jer se ne zaljubljujemo slučajno. Trenutak zaljubljivanja je trenutak kada se nekome učini da je pronašao osobu koja se jako dobro uklapa u njegovu predstavu o ljubavi. Da bi se to desilo osoba u koju se zaljubljuje mora imati važnu sličnost sa zamišljenim idealnim partnerom. I upravo iz želje da ostvari svoj idealni scenario ljubavi, osoba ignoriše one osobine partnera koje se ne uklapaju u scenario, a precjenjuje i idealizuje one koje se uklapaju. Partner doprinosi iluziji jer se u želji da bude prihvaćen trudi da ispuni osobina očekivanja. Zaljubljeni imaju jak doživljaj da je scenario zaista moguće ostvariti.
Ljudi su, iz aspekta ljubavnog scenarija, srećni u vezi kada uspijevaju da pronađu partnera koji se u njega dovoljno dugo uklapa. A kada osoba shvati da se partner više ne uklapa u njenu ideju o ljubavi, tada obično raskida vezu.
Pravi problem u ljubavnom životu postoji onda kada osoba ima takav scenario koji nije moguće ostvariti. Najčešće zbog nekih ugrađenih kontradiktornih uvjerenja. Na primjer: traži ljubav, ali vjeruje da je ne zaslužuje. Kada ljudi nisu svjesni svog ljubavnog scenarija još više su u vlasti svojih iskrivljenih uvjerenja o ljubavi. Hronični neuspjeh u ljubavi jeste dobar razlog da se neko, umjesto da nastavlja da traži pravog partnera, pozabavi otkrivanjem svog ljubavnog scenarija. A kada ga otkrije, tada ga može i promijeniti. Naročito one elemente koje smo unijeli kao djeca koja su malo znala o životu.
(MONDO)