Grad na steroidima, turistička košnica, svjetski centar luksuza – neki su od opisa koji se vežu uz Dubai, a koji godišnje posjeti stotine miliona ljudi iz cijelog svijeta, dok su posljednjih godina sve češći i gosti iz BiH.
Prošle sedmice smo obišli Dubai i Abu Dabi, a ono što nas je najviše iznenadilo, pored impresivnih arhitektonskih zdanja i turističlkih atrakcija, jesu cijene. S obzirom na to da se prošle godine najveći broj milionera doselio u Ujedinjene Arapske Emirate, prvenstveno u Dubai, a potom i u prestonicu Abu Dabi, očekivali smo astronomske iznose, međutim, dočekale su nas cijene brojnih proizvoda i usluga koje su niže nego u Banjaluci!
Jedan njemački novinar kratko nam je prokomentarisao da ljudi dolaze u Dubai da šopinguju, večeraju na luksuznim mjestima i troše pare, pa smo provjerili – koliko para treba “običnom čovjeku” za ručak, piće, javni prevoz, taksi i slično.
Treba napomenuti da je lokalna valuta dirham (AED) i odnos sa konvertibilnom markom je 2:1.
Kartu za metro u Dubaiju smo plaćali oko 2,5 KM, autobusku kartu za gradsku vožnju isto toliko, dok nas je autobuska karta od Dubaija do Abu Dabija, udaljenosti oko 130 kilometara, koštala oko 15 KM. Pri tome su sva autobuska stajališta zatvorena i klimatizovana, kao i sami autobusi koji imaju ekrane preko kojih pratite tok vožnje, karte se otkucavaju elektronski, a sva sjedišta imaju USB priključke.
Cijena litre goriva je oko 1,30 KM, dok smo vožnju lokalnim taksijem koja je trajala oko 30 minuta, platili 30 dirhama (AED) što je oko 15 KM.
U jednom od lokalnih restorana smo jeli šavarmu (shawarma) sa pilećim mesom, jelo prepoznatljivo za zemlje Bliskog Istoka, a vrlo je slično girosu i platili smo ga tri KM, dok pica košta 13 KM, a burger oko 9 KM.
Takođe, nes kafu smo platili 2,20 KM, a čaj košta manje od jedne marke. Usluga hemijskog čišćenja, primjera radi, 15 košulja, košta ukupno 20 KM.
U razgovoru sa našim ljudima koji žive i rade u Dubaiju, saznali smo da cijene iznajmljivanja stanova koštaju nešto više nego, primjera radi, u Banjaluci.
“Stan od 60 kvadrata plaćamo oko 35.000 KM godišnje u zgradi koja ima teretanu, bazen, saunu i parno kupatilo, a čije se korištenje podrazmijeva”, ispričao nam je jedan sagovornik koji se ovdje doselio iz Čelinca i radi kao veterinar.
U razgovoru sa još nekoliko naših zemljaka, potvrdili su nam da su naši ljudi ovdje zaposleni uglavnom sa visokom stručnom spremom i plate im se kreću oko 4.000 do 5.000 evra.
Posjetili smo i Ambasadu BiH u UAE, a ambasador Bojan Đokić je ispričao da djeca u školama nose uniforme i ne znaju šta su brendovi.
On nam je naveo da godišnje 50.000 Emiraćana posjeti BiH, a prilikom puta obično vode sa sobom pomoćno osoblje, kuvare, dadilje, koji su mahom iz jugoistočne Azije.
“PDV ovdje iznosi pet odsto, a što se tiče plata, vlada zakon tržiša. Tako, na primjer, hirurg prima i do 15.000 evra, dok taksisti ili dadilje rade za platu od 400 do 500 evra”,naveo je.
Kada smo stigli u Dubai, dočekao nas je Pakistanac koji radi kao vozač na transferima do hotela u kojem smo odsjeli. U Dubaiju je, kaže, već deset godina.
“U mojoj rodnoj zemlji, Americi, a vjerujem i vašoj zemlji, političari ustaju misleći samo na svoje dijete. U Dubaiju, članovi vladajuće dinastije liježu i ustaju razmišljajući u javnom interesu”, istakao je.
Nismo ostali dovoljno dugo da bismo se uvjerili u obje rečenice, ali smo sigurni u tačnost prvog dijela.