Uskim ulicama Starog grada Jerusalima, između hrišćanskih, jevrejskih i muslimanskih svetinja, svakodnevno se susreću vjernici, trgovci, stanovnici i turisti.
Uskim i strmim ulicama Starog grada Jerusalima, na svega nekoliko minuta hoda, smjenjuju se hrišćanske, jevrejske i muslimanske svetinje, mirisi orijentalnih začina i tamjana, zvuci molitve i žamor bazara.
Put od Via Dolorose i Hrama Vaskrsenja Hristovog, preko Zapadnog zida do kompleksa Al Aksa vodi kroz grad u kojem se na malom prostoru prepliću religije, tradicije, narodi i vijekovi istorije.
Život između svetinja
Između velikih svetinja odvija se užurbani svakodnevni život.
Ispred malih radnji trgovci slažu robu i dozivaju prolaznike, a na tezgama su začini, suveniri, marame i nakit, dok se iz prodavnica šire mirisi kafe i orijentalnih slatkiša.
Turisti zastaju pred izlozima, hodočasnici traže put, dok se stanovnici grada probijaju kroz gužvu.
Iz jedne ulice dopire muzika iz druge razgovor trgovaca.
Uski prolazi vode jedan u drugi, a kaldrma, uglačana koracima bezbrojnih prolaznika, postaje sve strmija.
Kontrolni punktovi na ulazima u Stari grad ne dozvoljavaju da zaboravite u kakvom se prostoru nalazite, ali taj osjećaj traje samo do prvog pogleda na neku od građevina koje se iznenada pojave iza kamenih zidova.
Tada punktovi, uniforme i provjere padaju u drugi plan, a pred očima ostaju kupole, zvonici i vijugave ulice koje svjedoče o istoriji dugoj hiljadama godina.
Putem Vai Dolorose
Jedan od najpoznatijih puteva kroz Stari grad je Via Dolorosa.
Tim ulicama je, prema hrišćanskom predanju, Isus Hrist nosio krst prema Golgoti.
Među grupama koje govore različitim jezicima mogu se vidjeti i hodočasnici sa drvenim krstovima, dok drugi u tišini prate put kojim su generacije vjernika prolazile vijekovima.
Na kraju Via Dolorose nalazi se Hram Vaskrsenja Hristovog, jedno od najsvetijih mjesta hrišćanstva, koje hrišćanska tradicija vezuje za Hristovo raspeće, sahranu i vaskrsenje.
Pred ulazom se smjenjuju grupe hodočasnika i turista, dok unutra, polumrak, upaljene svijeće, miris tamjana i tihe molitve potpuno mijenjaju atmosferu.
Ulaz u Hram se ne naplaćuje, kao ni pristup Zapadnom zidu, dok pravila pristupa pojedinim dijelovima kompleksa Al Aksa zavise od vremena i režima posjete.
Svetinje na malom prostoru
U jevrejskoj četvrti nalazi se Zapadni zid, poznat i kao Zid plača, jedno od najsvetijih mjesta judaizma.
Pred njegovim velikim kamenim blokovima vjernici, podijeljeni na muškarce i žene, se mole i ostavljaju poruke između pukotina.
Nedaleko je kompleks Al Aksa, jedno od najsvetijih mjesta islama.
Na relativno malom prostoru nalaze se svetinje od izuzetnog značaja za tri velike monoteističke religije, što Starom gradu Jerusalima daje posebnu težinu.
Granice između hrišćanske, jevrejske, muslimanske i jermenske četvrti ne osjećaju se uvijek kao jasne linije.
Mijenjaju se natpisi, jezici, ljudi i običaji, dok jedna ulica gotovo neprimjetno prelazi u drugu.
Grad u kojem je istorija svakodnevnica
Jerusalim se, međutim, ne otkriva samo u velikim svetinjama.
On je i u trgovcu koji čeka mušteriju, u djeci koja trče pored grupa turista, u hodočasniku i u stanovniku koji žuri kući, ne obraćajući pažnju na ono što je za nekog drugog putovanje života.
U tom susretu velikog i svakodnevnog najbolje se osjeća posebnost Starog grada.
Crkva Vaskrsenja Hristovog, Zapadni zid i Al Aksa nisu ovdje udaljeni svjetovi, već dio prostora u kojem se svakog dana susreću vjernici, stanovnici, trgovci i putnici.
Šetnja Starim gradom zato nije samo obilazak znamenitosti, već mjesto gdje se prošlost neprestano sudara sa sadašnjošću.
I možda je upravo u tome najjači utisak Jerusalima, da istorija ovdje nije ostala iza zidova i u knjigama, ona i dalje hoda ulicama grada.
(Nikolina Damjanić/Srna)