Istraživanja su dala odgovor na to zašto posežete za slatkišima pred spavanje, čak i kada niste gladni.
Doručkovali ste, ručali, večerali, a možda ste čak rekli sebi da danas nećete ništa više da jedete. A onda, oko devet ili deset uveče, odjednom počinje da vam se jedu slatkiši.
Iako se često kaže da je u pitanju glad ili nedostatak discipline, priča je mnogo komplikovanija. Glad i želja za određenom hranom nisu ista stvar, a istraživanja pokazuju da želja za slatkišima tokom dana može da se ponaša drugačije od klasičnog osjećaja gladi.
U jednom od istraživanja u kojem su ispitanici više puta tokom dana prijavljivali koliko su gladni i za kojom hranom žude, želja za slatkišima i slanim grickalicama rasla je kako je dan odmicao, dok taj obrazac nije uvijek pratio glad.
Zašto se to naročito događa uveče?
Naš unutrašnji sat ima veze sa tim. Jedan od zanimljivijih odgovora nalazi se u cirkadijalnom ritmu, odnosno unutrašnjem biološkom satu koji utiče na san, temperaturu tijela, hormone i brojne druge procese.
U eksperimentu sa zdravim odraslim osobama istraživači su kontrolisali vrijeme obroka, spavanja i druge faktore kako bi provjerili da li samo unutrašnji cirkadijalni ritam utiče na apetit. Pokazalo se da je osjećaj gladi bio najniži u biološkom jutru, a dostizao vrhunac oko 20 časova. Sličan večernji obrazac pronađen je i za želju za slatkom, slanom i skrobnom hranom.
To znači da večernja želja za hranom nije nužno samo posljedica toga što ste premalo jeli tokom dana. Dio priče zavisi od načina na koji naš organizam raspoređuje apetit tokom 24 sata.
Zanimljivo je i to da se taj večernji porast apetita ne odnosi samo na slatkiše. U istraživanju su se mijenjale želje za različitim vrstama hrane, što sugeriše da nije riječ o nekoj posebnoj zavisnosti od šećera, već o širem večernjem pomjeranju apetita.
Onda na scenu stupa san
Ako ste nekoliko noći zaredom spavali kratko, večernja želja za slatkim dobija još jedan razlog.
U istraživanju, 24 zdrave mlade osobe provele su tri noći sa samo pet sati sna, a zatim tri noći sa osam sati sna. Nakon skraćenog sna, ispitanici su pokazivali veću želju za slatkišima, viši nivo aktivnog grelina i kasnije su unosili više energije, naročito iz ugljenih hidrata.
Sličan obrazac primijećen je i u drugim istraživanjima. Kod ispitanika koji su produžili vrijeme spavanja za oko sat i po, želja za slatkom i slanom hranom smanjila se za čak 62 odsto. Zato želja za slatkim koja nastane u toku dana, može da bude posljedica aktivnosti od noći prije. To ipak ne znači da će svaka osoba koja loše spava automatski posegnuti za čokoladom.
Mozak je naučio da je veče vrijeme za slatkiše
Ako gotovo svako veče jedete nešto slatko dok gledate seriju, radite za računarom ili skrolujete na internetu, vremenom sama situacija može da postane okidač. Nije potrebno da budete fizički gladni. Dovoljno je da se pojavi poznata kombinacija kao što je gledanje serije svako veče pred spavanje dok grickate nešto slatko.
Istraživanja o navikama u ishrani pokazuju da se veliki dio svakodnevnog ponašanja vezanog za hranu odvija automatski i da situacioni signali mogu da pokrenu naviku bez mnogo svjesnog razmišljanja.
Važno je šta jedete tokom dana
Ako je doručak bio kafa i nešto usput, ručak mali, a između obroka ste pokušavali da izdržite bez grickanja, večernja želja za hranom može da bude sasvim realna posljedica nedovoljnog unosa. Tu je važno da napravite razliku, jer nije svaka večernja želja za slatkim samo navika ili psihološka potreba. Ponekad ste jednostavno gladni.
(MONDO)