Ako ste ikada poželjeli da uđete pravo u srce Kingovog univerzuma, "It: Welcome to Derry" je serija koja to ostvaruje s nevjerovatnom lakoćom.
Od prvih minuta jasno je da gledamo nešto što ne samo da poštuje književni klasik, nego ga oživljava do te mjere da izgleda kao da King sam stoji iza kamere. Deri je prikazan kao mračno, pulsirajuće mjesto puno pukotina iz kojih isparava neobjašnjiva nelagoda, a povratak Penivajza donosi strah koji je veći, siroviji i mnogo promišljenije građen nego u većini savremenih horor ostvarenja.
Serija ne ide na jeftine trikove, već gradi atmosferu tako vješto da imate osjećaj da se svaki korak može završiti nečim što niste spremni da vidite.
Mladi glumci su pravo iznenađenje — autentični, uvjerljivi i divno uklopljeni u dušu priče. Nose kompleksne uloge bez imalo napora, a među njima vlada hemija zbog koje pratimo njihove odnose s jednako mnogo napetosti i topline. Upravo ta dinamika podsjetiće mnoge na “Stranger Things", ali u Deriju je zabava mračnija, ozbiljnija i opasnija. Ako je "Stranger Things" avantura u kojoj te nostalgia drži za ruku, "Welcome to Derry" je njen mračni stariji brat koji te povede u podrum i kaže: "Samo ti kreni prvi".
Dodatnu težinu seriji daje saradnja sa samim Kingom, koji je bio uključen od samog početka. Kreatorski tim - režiser Endi Mušijeti i producentkinja Barbara Mušijeti - predstavio mu je ideju da se ovoga puta ispričaju priče iz "pukotina" knjige, one koje filmovi nisu imali vremena da istraže. King je odmah dao zeleno svjetlo, a onda i ostao uz projekat, čitajući scenarije, komentarišući ključne dijelove i dajući timu slobodu da se kreativno igra unutar njegovog svijeta. Ta saradnja se vidi u svakom detalju - serija odiše duhom izvornog materijala, ali je istovremeno svježa, samouvjerena i savršeno savremena.
Snimalo se pretežno u kanadskom Port Houpu, gradu koji je ponovo transformisan u Deri šezdesetih godina: sa retro izlozima, sumornim ulicama i setovima pažljivo građenim da izgledaju kao da su ispali iz Kingove glave. Produkciju je nakratko usporio štrajk glumaca, zbog čega je snimanje stalo na nekoliko mjeseci, a kasnije nastavljeno uz dodatne scene kako bi se zaokružila cjelina. Uprkos prekidima, finalni rezultat djeluje besprijekorno - kao da nikada nije bilo zastoja.
Posebno oduševljava način na koji su specijalni efekti kombinovani: praktični efekti, šminka, makete i stvarna scenografija spajaju se sa vizuelnim efektima tako da transformacije, jezive pojave i horor sekvence djeluju gotovo opipljivo. Ta “tjelesnost” horora čini seriju još intenzivnijom i autentičnijom.
Sve zajedno, “It: Welcome to Derry” je moćan povratak u jedan od najpoznatijih i najstrašnijih svjetova moderne književnosti. Strah je veći, zabava bolja, a Kingov duh prisutniji nego ikada.
Ovo je jedno od onih ostvarenja koja se ne gledaju samo zbog horora — nego zbog osjećaja da ulazite u priču veću od sebe. I baš zato je obavezna.