I više od tri decenije nakon premijere, film "Sam u kući" i dalje je nezaobilazan dio novogodišnjih i božićnih praznika.
Bez obzira na to koliko puta smo ga gledali, avanture Kevina Mekalistera iz godine u godinu okupljaju publiku svih generacija i redovno se vraćaju na liste najgledanijih sadržaja.
Razlog je prije svega tradicija. Krajem decembra "Sam u kući" ponovo zauzima udarne termine na televizijama i streaming platformama, postajući svojevrsni signal da su praznici počeli. Za mnoge gledaoce ovaj film ima istu ulogu kao jelka ili novogodišnja rasvjeta – bez njega praznična atmosfera nije potpuna.
Veliku ulogu u njegovoj popularnosti danas igraju i društvene mreže. Svake zime iznova se pojavljuju mimovi, kratki video-klipovi i zanimljivosti iz filma, od teorija o tome čime se zapravo bavio Kevinov otac, do poređenja zamki iz filma sa savremenim bezbjednosnim standardima. Upravo taj spoj humora i nostalgije čini film stalno „svježim“ za novu publiku.
Zanimljivo je i to da "Sam u kući" danas gledamo drugačijim očima nego devedesetih. Ono što je nekada bila čista komedija, sada se često analizira kroz prizmu roditeljstva, tehnologije i bezbjednosti, što dodatno produžava život filmu u javnom prostoru.
Nostalgija, praznični duh i beskrajna mogućnost novih tumačenja čine da "Sam u kući" ostane više od filma – on je ritual. Upravo zato, svake zime ponovo pronalazi put do publike i potvrđuje status jednog od najvoljenijih prazničnih klasika svih vremena.
Film ima tri nastavka, a prva dva – "Sam u kući" (1990) i "Sam u kući 2: Izgubljen u Njujorku" – stekla su kultni status. Treći dio snimljen je s potpuno novom glumačkom postavom i drugačijom pričom, ali bez Kevina Mekalistera, zbog čega nikada nije dostigao popularnost originala.
Glavnu ulogu Kevina tumači Makoli Kalkin, koji je upravo zahvaljujući ovom filmu postao jedna od najvećih dječjih zvijezda devedesetih.
Njegove roditelje glume Ketrin O’Hara i Džon Herd, dok su nezaboravne negativce, "Mokre razbojnike", utjelovili Džo Peši i Danijel Stern.