Filip Ivelja, poznatiji kao Phat Phillie je regionalna hip-hop ikona, čovjek koji je mnogo više od DJ-a, MC-ja, producenta, promotera ili kulturnog arhivatora. On je sve to i još malo više, a nedavno smo imali priliku da ga čujemo i vidimo i u Banjaluci.
Više od tri decenije za gramofonima, iza mikrofona, u klubovima, na radiju, festivalima i iza kulisa - Phillie ne posmatra hip-hop kao prolazni muzički pravac, već kao kulturu koja se živi, uči i prenosi dalje.
U razgovoru za Mondo.ba govori o smjeni generacija, algoritmima koji su promijenili način slušanja muzike, važnosti fizičkog okupljanja scene, arhiviranja hip-hop istorije, ali i o mladim reperima na koja vrijedi obratiti pažnju. Bez nostalgije, ali s jasnim stavom: hip-hop se ne može voljeti napola.
Hip-hop scena u Hrvatskoj prošla je dug put od osamdesetih do danas. Šta je, po tvom mišljenju, najveća promjena – a šta je ostalo isto?
Hip-hop u Hrvatskoj ima dugu tradiciju još od sredine osamdesetih godina. Najveća promjena svakako je smjena generacija, ali i razvoj tehnologije, koja je omogućila da i manje talentovani zakrče eter i unesu popriličnu pomutnju.
Za nas je, manje-više, osim godina – sve ostalo isto: posvećenost, angažman, poštovanje, lojalnost i ljubav prema kulturi koja nam je toliko toga dala. Hip-hop se ne može voljeti polovično.
Kao neko ko je više od tri decenije aktivan kao DJ i promoter, misliš li da današnja publika razumije hip-hop kao kulturu ili ga doživljava isključivo kao muzički žanr?
Dobro pitanje. Mislim da nova generacija – čast izuzecima, naravno – ne razumije postulate hip-hop kulture, jer ih ne zanima istorija i razvoj: odakle je sve krenulo, zašto i ko su ljudi koji su zaslužni za to.
Slušaju muziku koju im servira algoritam i TikTok, bez razbijanja glave o tome šta je bilo prije. Što, ruku na srce, možda i nije nužno loše. Ali na taj način ne mogu biti dio našeg hip-hop "plemena", koje se zasniva na razumijevanju i proučavanju četiri osnovna elementa hip-hopa.
Radio-emisije, klubovi i festivali poput Fresh Islanda imali su ogroman uticaj na regionalnu scenu. Koliko je danas, u doba streaminga i društvenih mreža, uopšte važno "fizičko" okupljanje scene?
I dalje je najvažnije okupljanje hip-hop „glava“. Upravo zato smo 2025. godine u Zagrebu postavili izložbu Memory Lane, doveli Mobb Deep, Diamond D-ija, DJ Premiera i Alchemista, pokrenuli projekat She Raps…
Sve to da bismo se okupili, vidjeli, zagrlili i zajedno uživali u hip-hop atmosferi – bilo klupskoj, studijskoj ili muzejskoj – koja nam toliko znači. Okupljamo se rjeđe nego nekad, ali čini mi se da je to danas mnogo kvalitetnije.
Nedavno smo se sastali i u Banjaluci i bilo je nezaboravno. Za 2026. već pripremamo puno toga, a neki od važnih datuma su: 28. februar, 12. mart, 30. maj i 4. jun.
Često ističeš važnost arhiviranja i dokumentovanja hip-hop istorije. Plašiš li se da će dio te priče biti izgubljen ili iskrivljen kroz nove generacije?
Ne. Dok sam još tu, ja ću to sve uraditi kroz knjige, kataloge, dokumentarce, intervjue, muziku, filmove i, nadam se, kroz muzej hip-hopa.
To mora ostati u amanet budućim generacijama i ne smije – niti može – biti iskrivljeno. Neka pobjednici i arhitekti scene pišu istoriju.
S obzirom na to da si, ako ne stvorio, onda svakako bio "vjetar u leđa" većini današnjih izvođača, koga bi od mladih izdvojio kao "next big thing", odnosno talenat na koji treba obratiti pažnju?
Mladi BARS iz Zagreba, Noti Limun iz Širokog Brijega, producent Flowdeep (TDK Zagreb), Kulina iz Banjaluke, Sahareya iz Ljubljane.
Šta želiš sebi, a šta svijetu u 2026. godini?
Sebi i porodici – prije svega zdravlje, pa onda sreću. A svijetu mir i ljubav. Zvučim kao misica, znam… i da malo povuče ručnu.