Film "Psiho" redefinisao je granice horor žanra, a za neke skrivene tajne i užase sa seta saznalo se tek sada, 66 godina nakon premijere
Kada je tog septembra 1960. godine publika kročila u bioskop kako bi gledali novi film Alfreda Hičkoka, nisu ni slutili šta ih čeka, te da će zbog majstora napetosti bukvalno vrišteći bježati iz sale.
U 109 minuta crno-belog terora, Hičkok nije samo ispričao priču o ukradenom novcu, zabačenom motelu i mladiću s problematičnim odnosom s majkom, već je gledaocima "oteo" osećaj sigurnosti i prekršio svako do tada napisano pravilo filmske industrije.
U kolektivnu svijest nam se urezala scena ispod tuša, zvuk noža, vrisak, i zlokobna silueta kuće na brdu.
Međutim, mnogi ne znaju da je "Psiho" inspirisan istinitim zločinima Eda Gejna, koji su, doduše površno, opisani u knjizi Roberta Bloča.
Ed, farmer iz Viskonsina pljačkao je grobove, pravio predmete od ljudske kože i čuvao leš majke u kući. Interesantno je da je Studio Paramount Pictures sa kojom je Hičkok imao ugovor isprva odbacio Bločovu knjigu uz reči da je "odvratna" i "nemoguća za ekranizaciju". Nisu željeli da imaju posla s mračnom pričom o transvestizmu, šizofreniji i brutalnim ubistvima.
Ipak, Hičkok nije odustajao. U romanu je video priliku da šokira publiku na nov način, a kad su reditelji odbili da mu daju budžet, odlučio je da film finansira sam.
Hičkok se odrekao svog honorara od 250.000 dolara u zamjenu za 60 odsto vlasništva filma, što se kasnije pokazalo kao jedan od najprofitabilnijih poteza u istoriji filma.
Film zaradio preko 50 miliona
"Psiho" je koštao 807.000 dolara, a zaradio je preko 50 miliona. Uspjehu je doprinio faktor iznenađenja, te je navodno svojoj asistentkinji naredio da otkupi što više primjeraka Bločovog romana kako bi što manje ljudi znalo kraj.
Međutim, Hičkok ni tu nije stao - glavna zvijezda ubijena je unutar prve trećine filma što je publiku ostavilo u potpunom šoku. Kako bi osigurao da efekat bude potpunun, zabranio je kasne ulaske u bioskop.
Podsjetite se trejlera:
Udarna scena
Iako film obiluje kultnim scenama, nijedna nije ostala tako urezana kao scena pod tušem. Snimana je nedjelju dana, a trominutna sekvenca sastoji se od 70 rezova i 50 različitih uglova kamere, a da se nijednom zapravo ne vidi ubod nožem.
Krv koja se sliva u odvod zapravo je bio čokoladni sirup, koji je na crno-bijelom filmu izgledao uvjerljivije od tadašnje lažne krvi.
Zvuk noža koji para meso postignut je zabadanjem noža u lubenicu. Efekat je pojačan muzikom, a Bernard Herman naglasio je dramatičnog gudačkim instrumentima.
Dženet Li prolazila pakao do smrti
Dok je svijet bio opsednut fenomenom "Psiho", za glavnu glumicu Dženet Li film je postao doživotni izvor traume. Iako je zahvaljujući ovom ostavrenju zaradila nominaciju za Oskara i Zlatni globus, cijena slave je bila previsoka.
Do kraja života se kupala isključivo u kadi, a dok se tuširala zatvarala bi sva vrata i prozore u kući. Međutim, njen strah nije bio samo psihološki.
Godinama nakon premijere bila je meta poremećenih obožavatelja i progonitelja. Dobijala je bezbroj pretećih pisama i telefonskih poziva, a ljudi su joj slali snimke u kojima bi detaljno opisivali šta bi joj radili.
Pakao je preživljavala sve do smrti 2004. godine, a iako ju je uloga učinila besmrtnom, ujedno ju je osudila na smrt.