Antikulturni teatar "Alija Sirotanović" u martu obilježava dvanaest godina od kako nas nasmijava iskrenim humorom inspirisanim svakodnevnim životnim situacijama. Šta se sve dešava AKT-ovcima saznajte u intervjuu sa Mirkom Komljenovićem!
Članovi AKT-a su: Dušan Jokić, Mirko Komljenović Mirkan i Igor Kalaba.
Momci iz AKT-a nisu tu samo da nas zabave već su poznati i kao veliki humanitarci. Organizovali su brojne humanitarne večeri za sugrađane kojima je pomoć potrebna, a tako će biti i ove srijede, 28. januara kada će na Pozorišnoj sceni banjalučkog Dis Pozorišta odigrati humanitarnu predstavu za pomoć Draganu Tešiću Teši.
U zanimljivom razgovoru za MONDO portal član AKT-a Mirko Komljenović Mirkan najavio je ovu humanitarnu akciju, a iskoristili smo priliku i sa njim razgovarali o raznim aktuelnostima u gradu na Vrbasu.
Ispijajući popodnevnu kafu u jednom banjalučkom lokalu Mirko je počeo priču za MONDO.
Sve je počelo prije jedanaest godina kada ste odlučili da formirate AKT jer niste bili zadovoljni komičarskom scenom u BiH, a više od deset godina zabavljate ljude različitih profila smišljajući zanimljive skečeve. U čemu je tajna vašeg opstanka?
“U martu ćemo obilježiti dvanaest godina rada, a kroz humor izražavamo naš stav. Uspješni smo jer radimo stvari koje su bliske našoj publici. Kada se ljudi nasmiju oni se poistovjećuju sa tim jer se smiju sebi odnosno tu se pronalaze. Zadovoljni smo sa posjetom građana koji dolaze na naše predstave sa obzirom na to kako nam stvari stoje u kulturi i sa kojim budžetom raspolažemo. Obrađujemo teme bliske publici, obrađujemo probleme koje njih muče (društveno politička svakodnevnica, sve ono što nam se dešava i što nas okružuje). Smiješno mi je kada neko kaže: ‘Ma ne pratim ja politiku, mene to ne zanima’, ok ne zanima tebe, ali te se svakako tiče!“
Da li vam je ikada nestalo inspiracije za skečeve?
„Normalno je da nam ponekad presuši inspiracija. Dule nam piše većinu tekstova, a kad upadnemo u krizni period dopunjavamo se. Živimo u društvo koje je nepresušan izvor inspiracije, gdje god se okreneš, otvoriš novine, pogledaš TV dnevnik, sve postaje skeč, tačnije neki crni humor koji mi volimo. Baš neki dan Dule prolazi pored Palate predsjednika iz koje izlazi Nebojša Radmanović (političar) pozdravljajući ga: ‘Gdje si, kako si Sirotanoviću? Da bi mu Dule odgovorio ‘Dok je vas na vlasti nama je dobro'!“
Ko su zapravo Sirotanovići?
„Tri obična momka koja potiču iz radničkih porodica i pokušavaju da kroz humor naprave presjek stvari koje su se desile u sedmici.“
„Svi se mi bojimo, živ si čovjek pa se plašiš nekih stvari to je sasvim normalno, ali ne smije strah da nam bude alibi za šutnju jer naše društvo igra na kartu straha tako da se ljudi drže na okupu jer su isprepadani i plaše se za egzistenciju. Sve je to način kontrole mase, a naša vlast je našla način kontrole masa tako što nas bez prestanka zastrašuje. Problem je što nemamo razvijenu građansku svijest, ne znamo šta smijemo, a šta ne. Znamo kakva je situacija bila kada se gradila zgrada oko Picinog parka pa su banjalučki šetači u većini medija bili predstavljeni u najgorem svjetlu. Riječ je o sasvim pozitivnoj stvari (ljudi su šetajući protestvovali protiv rušenja parka). Njihov protest nije odgovarao vlastima pa su ih krivičnim prijavama ucijenjivali, a to nije dobar metod kontrole.”
Pravi političar je?
„Urugvajski predsjednik, zato što je čovjek iz naroda koji se svega odrekao, pravi model kako bi političar trebao da se ponaša, a samim tim imao bi i veće povjerenje naroda. Naši političari su se odaljili od naroda, ne zanimaju ih problemi građana koji su ih izabrali da brane njihove interese.“
Zbog čega su ljudi kod nas toliko uplašeni da izađu na ulice i kažu 'Dosta nam je svega'?
“Represivni sistem nam je usadio strah. Potreban nam je proces mijenjanja svijesti, tek onda bi riješili mnoge probleme. A, narod ne može kroz to da prođe sam. Veliku ulogu imaju mediji jer mi očigledno primamo samo ono šta nam se servira.”
U DIS pozorištu 28. januara u 20 sati biće odigrana humanitarna predstava za pomoć Draganu Tešiću. Cijena ulaznice je 3 KM, a poželjan je i dobrovoljni prilog. Dragan Tešić poznat je kao uspješan glumac amater, komičar i osnivač Draft teatra Tuzla, a već dvije godine vodi bitku u kojoj pokušava da spasi vid. Troškovi operativnog zahvata u Belgiji iznose oko 5.000 evra, koje Dragan Tešić nije u mogućnosti sam da obezbijedi.
Ko bi po tvom mišljenju bila prava osoba da motiviše ljude za promjene?
„Nas ni Nik Vujičić ne bi mogao da motiviše.“
Šta da rade Banjalučani kojima su radijatori hladni, a uredno plaćaju da budu topli?
„Savjetujem ih da plaćaju i dalje i da se griju na tečno gorivo- rakiju. Kazao sam da smo prošle godine imali više sreće nego mazuta, a izgleda da je i ove godine ista situacija. Najkorektnije bi bilo da se grijanje ne plaća cijelu godinu već samo onim mjesecima kada te griju tj. ne griju.“
Ko/šta tebe nasmijava?
“Serije: ‘Montevideo’ jer je prijatna i topla, ‘Otvorena vrata’, ‘Teorija velikog praska’, ‘Dva i po muškarca’, zatim neprevaziđeni britanski humor, ali djeca me najviše nasmiju jer su neposredna i iskrena publika. Oni osjete da li neko ima dobre ili loše namjere.”
O čemu razmišljaš dok čekaš da se upali zeleno svjetlo na semaforu kod Boske?
“Život mi prođe pred očima.”
Kakve fotografije te obraduju na Instagramu?
“Iako nemam instagram profil primijetio sam trend postavljanja fotografija jela i pića koji mi nikako nije jasan. Očigledno danas nije bitno da li je hrana ukusna već da je fotogenična. Pitam se da li je došlo do toga da slikamo i time dokazujemo da imamo šta da ručamo?”
Komentar na zatvaranje banjalučkog MC Donalds’a?
“Nisu oni bili za naš grad. Mi pojedemo ćevape za pet maraka i super, a tamo cijene baš nisu povoljne. Prognozirao sam dvije godine rada i evo ispostavilo se da sam bio sam u pravu. Kada bolje razmislim možda bih trebao da bacam grah i proričem sudbinu.”
Šta te iznervira kada gledaš Tv dnevnik?
“Sve! Užasni su. Na BN-u samo crnilo (tuga, čemer, jad), a na RTRS-u sve divno i krasno.”
Najzgodnija političarka u RS?
“Staša Košarac i Dušanka Majkić.”
PROBLEMI SA DILDOM
Tokom dugogodišnje karijere mnogi nisu imali razmijevanja za skečeve i humor AKT-a što potvrđuje i posljednji primjer kada su ispred Muzeja RS trebali da snime skeč “Parada protiv oružja”.
“Htjeli smo da snimimo par kadrova ispred Muzeja i Narodne i univerzitetske biblioteke RS. Planirano je da u jednoj sceni bacimo dildo na tenk koji se nalazi u dvorištu institucija što nam nadležni iz Biblioteke nisu dozvolili. Kao da bacamo bombu, a ne dildo!”, završio je kroz smijeh razgovor za naš portal Mirko Komljenović Mirkan.