"Nemamo se čega bojati, ostvarujemo svoje snove!", kažu pobjednici drugog Nektar Demofesta u intervjuu za MONDO.
Članovi zagrebačkog benda "Prophaganda", pobjednici ovogodišnjeg Demofesta ekskluzivno za MONDO otkrivaju koliko im je pobjeda promijenila život, šta planiraju, čemu se vesele, šta ih plaši i kako će izgledati njihov prvi album... "Prophagandu" čine pjevačica Zorana Kačić, Damjan Mravunac, Tihomir Glogoški, Rejhan Okanović i Otokar Crnalić.
Na pitanje u kojoj su mjeri mediji i javnost u Hrvatskoj pokazali interesovanje za njihov uspjeh, momci iz benda kažu:
"Iskreno, u Lijepoj našoj se nije ništa promijenilo. Jedan dnevni list i jedan muzički portal su ispratili našu pobjedu, ali nakon toga, ništa... Kao da vlada neka ’omerta’ oko demo bendova... Ali, nismo previše razočarani "podrškom" hrvatskih medija, nego se veselimo snimanju albuma i još nas drži ta pozitivna energija iz Banja Luke. Ta energija je nešto čega se grčevito držimo, ona nam je inspiracija za neke nove pjesme, skoro nastale. Važnije od podrške medija je da napravimo album iza kojeg ćemo svi ponosno moći da stanemo i kažemo: "Ovako zvuči prava Prophaganda!". Ostalo će doći samo po sebi.“
Zorana Kačić, pjevačica, otkrila nam je uz osmijeh kako joj se život promijenio za ovih mjesec dana:
"Na Fejsbuku imam više nego ikad poziva za prijateljstva... A sve ostalo je po starom, studiram (glumu i pravo), a na ispitima pjevanje, nažalost, ne pomaže. Iako mi moji roditelji stalno govore da ''nema kruha od glazbe'', mislim da su oni najponosniji na mene, na nas. Ipak su me oni sve ove godine podržavali u svim mojim ludorijama.
Za snimanje albuma, spota i promociju, koje su osvojili na festivalu, kažu da su i više nego spremni, a sumnji, strahova i dilema nemaju.
"Jedva čekam da sve počne! Sumnja i strah su prepreka za dobar početak i samo bi smetali u postizanju cilja... Nemamo se čega bojati, ostvarujemo svoje snove! Malo brinem zbog studiranja, ali mislim da se za sve što se istinski voli nađe vremena. Pozornicu obožavam, tamo sam ono što jesam...
Scena je za mene granica između nepoznatog, zamišljenog, beskrajnog kraljevstva i mog unutrašnjeg svijeta... Ključ koji otključava sve ono što je u meni. i svaki trenutak koji provedem na njoj pokušavam spoznati istinu o sebi i otkriti koji se to univerzum nalazi unutra, koji me tjera da idem dalje. Sve ovo me veseli upravo zbog toga što se ostvaruju moja maštanja. Trudili smo se. Radili smo puno na sebi. I zaslužili smo sve”, kaže Zorana.
Muški dio grupe kaže da je spreman i za osvajanje Mont Everesta, ako zatreba.
Konačna postava grupe je učinila da sjajno funkcionišemo i zahvaljujući tome, osjećamo se spremnim za osvajanje i Mont Everesta ako treba... Ne možemo reći da nemamo nekih strahova i sumnji, ali to su sve slatke brige...
Ono što nas jako veseli, a što će ujedno biti i najteža stvar, je rad sa kvalitetnim producentom, u kog polažemo nade da će znati usmjeriti bend i izvući ono najbolje iz njega. Ipak je tu riječ o šestom paru ušiju, koji će naše pjesme čuti prvi put i koji će dati objektivan i nezavisan sud o njihovom kvalitetu, pomoći nam pri sastavljanju plejliste albuma i finalnih aranžmana, i, na kraju, doprinijeti kvalitetu završnog proizvoda – samog albuma.
Istina je da većina rok bendova na kojima smo odrasli svoj uspjeh duguje dobrom producentu, koji se često smatra "petim točkom" u bendu, pa se zato istovremeno i radujemo i strijepimo od rada sa jednom takvom osobom. Oko promocija i nastupa se uopšte ne brinemo, naprotiv, pa mi smo stvoreni za stejdž i svirku, tako da to jedva čekamo!"
O bendu i odnosima unutar njega kažu:
"Prophaganda" postoji jako dugo, ali kao što je to slučaj i sa hrpom drugih demo bendova, ništa bitno se nije dešavalo tih godina. Vrijeme smo provodili u garaži prerađujući i vježbajući jedne te iste pjesme po stoti put, pošto su se članovi redovito mijenjali (pjevačice ponajviše!)... I tako sve dok se bendu nije pridružila Zorana Kačić kao glavni vokal, negdje nakon ljeta 2008. i zadnji član trenutne postave, Damjan Mravunac.
Poslije toga, sve se nekako sredilo samo od sebe, pa smo krenuli sa ozbiljnijim radom. Prijavili smo se na nekoliko demo festivala u Hrvatskoj (gdje redovno završavamo na drugom mjestu - HGF, Minival). Zato moramo reći da nas je ova pobjeda na Nektar Demofestu u Banja Luci poprilično zatekla, ali i ugodno obradovala - nije mala stvar dobiti potvrdu za svoj rad, u tako jakoj konkurenciji kakva je bila ove godine."
Noću, članovi benda su muzičari, a danju...
"Stvarno smo vrijedni, osim rada u bendu svi imamo i neki dnevni posao (sem Zorane, ona studira na dva fakulteta), kojim odgovorno i savjesno dižemo hrvatski BDP, a zauzvrat dobivamo krizni harač (hvala Vladi, ali to je već druga priča koju ćemo uskoro opjevati kako se čini)."
Odnosi u bendu, kažu, slični su odnosima u braku...
"Većina nas je odrasla na metalu, što se čuje u našim pjesmama. Zvučimo čvrsto i žestoko, i to je jedno od obilježja koje nikako ne želimo u studiju izgubiti, ne želimo da nas ’smekšaju’. Kad se dođe na probu, zavlada radna atmosfera, i nema nekih svađa ili prepucavanja, svi smo dugogodišnji muzičari i svi težimo istoj stvari, tako da se oko svega lako dogovorimo... Čak i tvrđe glave u bendu znaju popustiti kad uvide da nisu u pravu, jer je svako od nas u bendu zato što obožava da svira i nastupa. Ne kažu ljudi bezveze da je bend sličan braku! Ali u atmosferi koja vlada kod nas, jednostavno nema potrebe (a ni vremena) za svađe. I, da, ženska je uvijek zadnja!"
Na pitanje koliko je muzička scena bivše Jugoslavije spremna za njih, kažu:
"Pobjednička pjesma "Na, na, na", za koju smo snimili spot u sopstvenoj produkciji je poprilično „radio friendly“, lako pamtljiva i puno očekujemo od nje. A prateći MTV i druge muzičke programe, čini nam se da ćemo se lijepo uklopšiti u programsku šemu...
Postoji određena rupa na hrvatskoj sceni (ali i cijeloj bivšoj Jugoslaviji), pogotovo u sferi tvrđeg zvuka. Izgleda da se publika još uvijek oporavlja od dance naleta devedesetih. Mi smo kao tinejdžeri odlazili na Metal Mania koncerte, gledali emisije, kupovali Heavy Metal World magazin... Danas kao da je metal izumro, a napolju je scena jača nego ikad.
Ima mnogo odličnih bendova, svakih par dana se održi neki festival, tako da mislimo da ima prostora za kvalitetne bendove otkud god da dolaze. Zato nekako osjećamo da za nas ima mjesta, da će nas primiti ovakve kakvi jesmo, te da nećemo morati da napravimo neke velike kompromise. Na kraju krajeva, publika nas već sada odlično prihvata i reaguje na naše pjesme, pa mislimo da je dobitna kombinacija napokon pronađena. Glupo je uopšte trošiti vrijeme razmišljajući jesmo li uradili kakve kompromise (sindrom "zauvijek ću svirati po rupama samo da ne kažu da sam se prodao“), sve dok se muzika koju izvodimo sviđa nama, dok god za nje možemo stati bez srama. Prvenstveno smo zabavljači, a tek onda ’umjetnici’!"
(Vesna Kerkez, MONDO)