Leonard Koen (74) i dalje raspolaže onim glasom, koji ga je učinio prepoznatljivim za generacije koje su sa odraslom djecom došle na njegov koncert.
Počeo je pjesmom "Dance me to the end of love", nastavio sa "The future", "Ain’t no cure for love", "Bird on the wire"…
Ako ste Koena slušali samo na snimcima, zatvorenih očiju prepoznajete glas koji bi mogao da "postroji" Džoa Kokera, Nika Kejva, Frankenštajna i grofa Drakulu. Ali, ako otvorite oči, vidite krhkog, izboranog i zaista starog čovjeka, čije oči skriva crni šesir. Nevjerovatnu energiju ovaj velikan će vam, osim glasom, pokazati samom pojavom, ali i hitrim skokovima po bini, osmijehom…
Publika u potpunom transu čula je i "Miracle", ali i pjesmu koja je, posebno ove večeri, bila posvećena Beogradu.
"Za sve hrabre stanovnike ovog nevjerovatnog grada", rekao je Koen, i otpjevao emotivnu "Anthem" – "u svemu postoje pukotine, kroz koje svjetlost ulazi"…
Za nastup sjajnog kanadskog kantautora tražilo se na stotine karata više od predviđenog broja, pa je Arena bila ispunjena do posljednjeg nivoa.
Njegov glas uspio je da "postroji" i publiku, koja ga je obasipala aplauzom, ali i respektom na visini strahopoštovanja. Još se od Morikonea u Areni nije dogodilo da na samom početku koncerta, ljudi iz okolnih redova reaguje na prvo šuškanje mrštenjem i ozbiljnim "pssst"!
Koen je bio praćen i virtuoznim bendom, od klarinetiste/saksofoniste, pa sve do pratećih vokala, sjajnih pjevačica koje povremeno prave i akrobatske zvijezde po bini!
Fantastični Koen dao je Beogradu sve što je želio da čuje, plus još nekoliko pjesama na bis.
Iako neupućenima njegove pjesme na prvo slušanje zvuče kao "uspavanke", "pomalo deprimirajuće", niko iz Arene nije izašao bez snenog osmijeha na licu. Stariji, jer su čuli taj glas koji je obilježio decenije, a mlađi, jer su vjerovatno prvi put u životu prisustvovali ovakvom koncertu.
(Bojana Zimonjić/ MONDO)