Uprkos izuzetno hladnoj prvoj festivalskoj noći na Beerfestu, Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi su najprije poprilično zagrijali nekoliko hiljada Banjalučana, da bi ih potom u "golu vodu" pretvorilo Zabranjeno pušenje.
Ispred Kastela u nešto izmijenjenom ambijentu u odnosu na ljetnu pozornicu banjalučke tvrđave u četvrtak uveče počeo je banjalučki Beer fest i zaradio sve pohvale za besprijekornu organizaciju.
Najprije se na stejdž, koji je izgledao "svjetski", popeo prljavi inspektor Blaža i otvorio koncert pjesmom "To je samo rokenrol" da svim prisutnim ljubiteljima muzike stavi do znanja šta mogu da očekuju od njegovih Kljunova.
Odličan zvuk, sjajna energija banjalučke publike u interakciji sa rastrčanim i "aluminijskim" Igorom Blaževićem (Ako nekad bude veliki požar, jedini će da preživi) obilježili su nastup Kljunova uz nezaobilazan humor i navijačko raspoloženje zbog osvojene titule košarkaša Crvene zvezde poslije 13 sušnih sezona.
"Kako je prošla Zvezda, slaviće se titula", urlao je Blaža i podsjetio Banjalučane da uprkos Beer festu i provodu do duboko u noć, moraju u subotu da ustanu u cik zore i navijaju za omladinsku reprezentaciju Srbije protiv Brazila u finalu Svjetskog prvenstva.
"Svi da navijate! Idemo sad jednu za 'orliće'", dodao je Blaža i naredio gitaristi Arigu Sakiju "dizanje" atmosfere.
Uslijedile su "Čekala sam čekala", obrada Elvisa J. Kurtovića "Dabogda crko rokenrol", a potom "Voljela me nije nijedna/A šta da radim", koje su bile svojevrsni omaž Branimiru Štuliću - Džoniju za kojeg je Blaža rekao da bi mogao "da napuni pet Beograda i tri Banjaluke, kad bi odlučio da se vrati iz Holandije".
Banjalučani su ipak najbolje reagovali na "Sex, droga, Bodiroga" i vrtili glavama u nevjerici da je od tog zlata Jugoslavije na Evropskom prvenstvu u Grčkoj (ono, kad su Hrvati napustili pobjedničko postolje na koje se više nikad nisu penjali) prošlo 20 godina!
Krenule su zatim i "ska" stvari - "Kako sakam parite", "Mnogo volim pivo" (obrada Tine Tarner -Rolling of the River), da bi nastao potpuni delirujum kad su krenuli prvi taktovi pjesme "Dule Savić" uz nezaobilazno iz hiljada grla "P... ga Blažo!".
A on je začepio uši...
Nakon hita posvećenog legendarnom golgeteru Zvezde uslijedila je "stvar" Atomskog skloništa u obradi Kljunova "Pomorac sam majko" i na samom kraju patriotska "Srbijo, Srbijo" nakon čega su se simpatični Beograđani povukli sa scene najavivši Davora Sušića Sulu i njegov sarajevsko-zagrebački bend "Zabranjeno pušenje".
Fudbalskim rječnikom rečeno, dolaskom na scenu "Pušenja" nastavljena je ofanziva na gol protivnika, koji je u ovom slučaju bila dobro raspoložena banjalučka publika.
"Karabaja" na samom startu užario je ionako upaljenu atmosferu potpomognutu hektolitrima piva i ko zna čega sve još, pa je Sejo nastavio sa "Pišonjom i Žugom u paklu droge", preko "Guzonjinog sina" stigao do "Tri kile, tri godine" sa posljednjeg albuma "Radovi na cesti".
Koncert naravno nije mogao da prođe bez "Lutke sa naslovne strane", nostalgično-jugoslovensko-komunističkih hitova "Abide" i "Srce ruke i lopata", proročkog "Kanjona Drine", kao i gorko ljubavnih, kako Sejo kaže, sentiša "Možeš imat moje tijelo".
Ispričao je frontmen Sarajlija tokom koncerta i nekoliko simpatičnih dosjetki i viceva, od kojih smo izdvojili jedan o svima nama koji smo "fantistični majstori da 'z...emo stvar'".
"Došao Mujo kod Bila Gejtsa i ovaj mu pokazao najbolji i najskuplji kompjuter na svijetu. Otišao iz sobe vlasnik Majkrosofta na par sati, a kad se vratio, računar je crk'o, iz njega suklja dim... 'Šta si mu uradio', upitao je Gejts. 'Ništa', samo sam rekao: 'Šta ima?'".
Nasmijani Banjalučani nisu dopustili da Pušenje ode bez bisa poslije više od dva sata, pa je koncert okončan velikim hitom "Šeki's on the road again"...
I mi smo krenuli na put kući da se odmorimo za petak uveče kad nas druge večeri na Beerfestu očekuju hip hop junaci Bad Copy i uvijek rado viđeni gosti u gradu na Vrbasu - zagrebački bend Psihomodo pop, kao i Colonia uz domaću podršku bendova Voodoo Mojo, Shanghai Street Fight i Alexandria.