S frontmenom Psihomodo popa Davorom Gobcem popričali smo o inspiraciji, kreativnosti, ekologiji, a preporučio nam je i kakvu muziku da puštamo djeci.
Psihomodo pop nastupiće 15. jula na festivalu Z.E.T. od Šipova.
- Psihomodo pop je na sceni već 33 godine. Šta je ono što vas je održalo na okupu svo ovo vrijeme i što vas i dalje tjera da nesmanjenom brzinom stvarate, nastupate i osvajate nove generacije publike?
Postojimo 33 godine i postojaćemo vjerovatno do kraja života, zato što volimo svoj posao, a mislim da ništa drugo ne znamo tako dobro da radimo. A i baš nam se sviđa da budemo ovo što jesmo i radimo to što radimo do kraja života. Rokenrol je najbolji posao!
- Šta je najvažnije što Vas je muzika naučila o ljudima, životu i Vama samima?
Muzika nas je naučila samo dobrim stvarima, zbog nje smo kreativni, zbog nje volimo sve ljude, nemamo nikakvih ograda, nismo ekstremisti. Mislim da smo dosta slobodnog mišljenja, zar to nije najvažnije u rokenrolu?
- Šta Vam nedostaje iz osamdesetih, odn. vremena kada ste počinjali, a šta je mnogo bolje danas?
Nedostaje nam tržište i ploče i prodaja na velikom tržištu. Fali nam i ta posebna atmosfera osamdesetih, koja je bila puno blaža, bliskija i humanija nego danas. Šta je danas bolje? Na primjer činjenica da na YouTubu mogu vidjeti sve o bendovima koje voli, ali i razne druge stvari koje me zanimaju.
Osim muzike, slikate, glumite, plešete... Postoji li neki muzički izražaj u kome se još niste isprobali, a jako bi voljeli?
Nikad nisam snimio neku pravu meksičku pjesmu, to bih, eto, baš volio.
- Svjedoci smo, uslovno rečeno, opšte degradacije kulture. Čini se da nam je duhovno uvijek na dnu liste prioriteta, a slavimo starlete, rijalitije... Šta mislite ko je glavni krivac za to i kako možemo da umjetnost vratimo na mjesto koje joj pripada?
Opšti pad kulture desio nam se nakon zadnjeg rata. Ne znam koji je tačno razlog, ali desila se dosta loša muzika, desio se neukus širokih narodnih masa. Kako da popravimo stvari? Tako što ćemo sve što radimo raditi kako treba, mada sumnjam da će se neka radikalna promjena na bolje u tom smislu desiti uskoro.
- Važan dio našeg festivala je ekološki koncept. Na koji način se vi brinete o našoj životnoj sredini i kako, po Vašem mišljenju, pojedinci mogu da doprinesu da naša planeta bude bolje mjesto za život?
Svirali smo na raznim “zelenim” dešavanjima, podržavamo taj koncept i svjesni smo da planetu treba čuvati, jer je već dosta uništena. Kao pojedinci, radimo sve što je u našoj moći – razvrstavamo smeće i ne radimo ništa što bi moglo ugroziti prirodu, tako da mislim da smo prilično “zeleni” i osviješteni.
- Ima li neki mladi bend sa prostora bivše Jugoslavije za koji mislite da je izuzetno perspektivan, a još uvijek nismo čuli za njega, pa da obratimo pažnju?
Nažalost ne. Ako vi znate nekog, javite mi.
- Možete li nam napraviti listu o pet pjesama nastalih bilo kad na našim prostorima koje obavezno treba da puštamo djeci?
Nije to lako pitanje i nemojte me baš uzeti zdravo za gotovo, ali evo, “Zamisli život u ritmu muzike za ples” je super stvar, “Maljčiki” od Idola sam ja puštao djeci, “Zlatni papagaj” od Električnog orgazma. Pustio bih im i neke Partibrejkerse i Haustore – Recimo “Radnička klasa odlazi u raj”. Od Psihomodo popa neka slušaju “Tko je ubio Miki Mausa”, to je zbilja dječiji album.