Kako je nastao "Morfijum"

Scenarista Sergej Bodrov iskombinovao je Bulgakove priče "Morfijum" i "Bilješke mladog ljekara" i napisao scenario u čijem je centru mladi doktor Poliakov koji odlazi da radi u bolnici u provincijskom gradu.

Boreći se za život pacijenta, dovodi i sopstveni život u opasnost. Uspijeva da se spasi zahvaljujući moćnoj injekciji morfijuma, ali se istovremeno rizikuje da i sam postane zavisnik.

Režiser Aleksej Balabanov kaže da je htio da napravim film o brilijantnom čovjeku, čiji život kreće nizbrdo.

"Snimali smo pravog hirurga, koji je pred kamerama izvršio porađaj jedne žene, izveo amputaciju i traheotomiju. Gledaoci će da vide ruke pravog doktora, a Leonida Bičevina, koji igra glavnu ulogu, gledaće u krupnom planu. Davanje injekcija u filmu je takođe pravo."

Ipak u injekcijama nije morfijumom.

Iako u filmu Poliakov ne mari gdje se bode, pa i direktno kroz svoju prljavu odjeću, režiser kaže da su u tim scenama koristili iglu specijalno napravljenu za snimanje, koja pri ubodu automatski nestaje.

"Kad god je koža u kadru, inekcija je prava. Ne pokušavam da učim ljude, da ih stavim na pravi put. Govorim im šta vidim i šta znam, ali ne vjerujem nikome i ni čemu. Niti je 'Morfijum' o drogama, niti sam imao namjeru da film bude kampanja protiv droge."

Balabanov kaže da svako treba da dođe do svog zaključka.

"Bulgakov je napisao autobiografsku knjigu, 'skinuo se sa igle' na vrijeme i spasio. Ali, to je rijedak slučaj. Kraj ovog filma je mnogo realističniji - život talentovanog čovjeka ide nizbrdo sve dok ne dodirne dno, što se često događa u životu, ne samo zbog droge. Mnogo je iskušenja oko nas."

Na pitanje kako se oduprijeti porocima Aleksej Balabanov kaže: "Kako bih mogao znati? Ne tražite od mene odgovor na ovakva pitanja. Ja sam uradio svoje, snimio sam film, a vi idite i pogledajte ga."

Mihail Bulgakov je, prije nego što je postao uvaženi pisac, bio seoski doktor, a mnogo toga opisanog u knjizi "Bilješke mladog ljekara" je i sam iskusio, uključujući i tešku zavisnost od morfijuma. Srećom, doktori i njemu bliske osobe u njegovom rodnom Kijevu, uspjeli su na vrijeme da mu pomognu da se odvikne od zavisnosti.

Nakon ozdravljenja Bulgakov se posvetio pisanju i tada nastaju njegova najveća djela kao što su "Belogardejci", "Majstor i Margarita", "Crni Sneg"...

(MONDO)