Devet godina Banjaluka je čekala da ponovo ugosti Vladu Divljana i njegovu “Nevladinu organizaciju“.
Demofest klub, petak veče i vremeplov u začetke muzičke revolucije koja je obilježila jugoslovenski rokenrol. Nekadašnji frontmen grupe “Idoli” pjevao je sa velikim brojem muzičara na sceni, ali pred malobrojnom publikom.
Nažalost , jer vrijedilo je platiti ulaznicu od 20 KM za koncert autora klasika "Ona to zna", "Ljubavi", "Dok dobuje kiša"...
Divljan je raspoloženo dijelio emocije sa Banjalučanima u DFK i još jednom pokazao da je pravi profesionalac. Poslije horski otpjevane i aplauzima ispraćene "Rusije" zasvirali su i "Kenozoik", te"Malena", jedan od najvećih hitova muzičara.
Bend je razigrao publiku i sa pjesmom "Pomoć pomoć" (pomalo zaboravljen pank biser sa prvog singla Idola), te hitovima "Retko te viđam sa devojkama", "Odnesi me"...
Vlada i bend (koji nije Vlada, pa je tako i dobio ime, kako je frontmen u šali povjerio) poveli su nas na uzbudljivo i dugačko muzičko putovanje kroz bogat diskografski opus ovog muzičara. Nostalgija, revolucija, inspiracija, ljubav i još mnoštvo snažnih emocija zarobljenih u pjesmama vrsnog muzičara vratili su nas poput u vrijeme nastanka novog talasa muzičke revolucije .
“Period prije novog muzičkog talasa bio je jako turoban u Beogradu. Do te revolucije dovelo nas je nekoliko stvari, a jedna od njih je i činjenica da nismo imali gdje da provedemo noći, u vrijeme kada si mlad, i kada ti je jako važno da što duže ostaneš napolju“, kaže Vlada za MONDO.
U nedostatku kvalitetnih sadržaja, ondašnji omladinci, priča Vlada, počeli su sami da prave prve žurke, prvo na Dedinju i u bogatijim krajevima Beograda, gdje su postojale veće bašte i bolji uslovi za okupljanja. Poslije toga, lavina je krenula, trebalo je samo da ojača.
“Ne smijemo da zaboravimo ni činjenicu da je novi talas zahvatio cijeli svijet, ali je kod nas bilo malo drugačije, jer se poklopio s nekim političkim previranjima. Kada je umro Tito, sve se promijenilo. Ne zato što nam je branio da sviramo, nego zato što je popustila i autocenzura, ali i cenzura u medijima i uopšte kod ljudi. Zahvaljujući tome, pjesme poput “Maljčike“ ili „Radnička klasa ide u raj“ su došle u medije, a prije toga to je bilo nezamislivo“, ističe Divljan.
Ostalo je, zaista, istorija. Trideset godina kasnije nekadašnji buntovnik Vlada Divljan uživa ugled multitalentovanog muzičara, ali i ljubimca žena. Njegov osmomartovski koncert u Beogradu prijeti da postane ozbiljna tradicija, ali Vlada za sebe kaže da uopšte nije tako romantičan “kao što se priča“.
“Iz nekog razloga me zovu romantikom, ali, daleko je to od istine“, kaže Vlada kroz osmijeh i nastavlja:
“Romantične su moje pjesme, a to je važno. Muško – ženski odnos mi je uvijek bio jako bitan u životu, posebno kad sam bio mlad, veliki dio života sam gradio baš na tome, pa su se i pjesme spjevale. Ideja o koncertu za 8. mart u Beogradu je došla od mog menadžera Vuleta iz agencije Long Play, koji me nagovorio na koncert prošle godine. A ispalo je sjajno, jer publika koja dođe na koncert s takvim povodom, dođe s namjerom da se zaista dobro provede. I bilo je jako veselo, pa smo ponovili i ove godine. Nadam da ćemo taj osmomartovski koncert zadržati kao neku vrstu tradicije, s tim da bi to naredne godine mogla biti i promocija novog albuma.“
A da na novi album predugo čekamo priznaje i sam, pravdajući se različitim profesionalnim obavezama i raskoraku između Beograda i Beča, gdje provodi mnogo vremena.
Ipak, dodaje da se na novim pjesmama intenzivnije radi, uz projekat sa jednim austrijskim ženskim bendom, koji bi premijerno trebalo da bude predstavljen publici početkom maja, na jednom od ondašnjih festivala.
“Spremamo i veliki niz koncerata, ali o tome ne smijem više ništa sda vam kažem, da ne izmalerišem“, kazao je Divljan. "Nevladinu organizaciju“ čine Zdenko Kolar, Boris Bunjac, Saša Šandorov i Marko Milivojević. Koncert Vlade Divljana inače je prvi korak u saradnji između DFK kluba i banjalučke „Akvane“.
Pogledajte foto-galeriju.
(MONDO)