Drazen Franolic za Mondo Granice istoka i zapada sve vise se brisu

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Showtime

Dražen Franolić za Mondo: Granice istoka i zapada sve više se brišu

Autor mondo.ba
Autor mondo.ba

Virtuoz na udu (arapskoj lutnji), uoči nastupa sa svojim triom krajem jula na 20. Zelenkovac Jazz Festu, za naš portal priča o muzici, značaju ambijenta, muzičkim uticajima...

Izvor: Zelenkovac Jazz Fest/Promo

Dražen Franolić, muzičar rođen u Biogradu, a koji živi u Zagrebu, prisutan je na regionalnoj muzičkoj sceni još od 80-ih godina prošlog vijeka, od kada stvara i izvodi autorske kompozicije nastale pod uticajem arapske, balkanske, indijske, džez muzike...

Sa Vesnom Gorše (saksofon) i Juricom Ugrinovićem (udaraljke) snimio je album "Waterfalls" (1986) koji je dobio odlične kritike u njujorškom časopisu Ear. Za Jugoton snima albume "Wonderland" (1990) i "New era of instrumental music" (1991), a za Blind dog Records album "Asgard Live" (1993).

Možda će vas zanimati

Značajnu muzičku saradnju Franolić je ostvario na Earwing Jazz Festivalu u Zagrebu 2003, kada je nastupio sa perkusionistom Hamidom Drakeom i saksofonistom i klarinetistom Assifom Tsaharom. Sa indijskim sviračem table Nimaijem Royem snimio je albume "Live in SC" (2006), "Live in Cabahia" (2007), kao i "Live in Rijeka (2008). Albume "Molobadži" (2001) i "Live in Golubovec" (2002) snimio je sam na arapskoj lutnji.

Od 2009. godine Dražen Franolić počinje saradnju sa perkusionistom Kamenkom Ćulapom, iz koje su nastali albumi "Česma" (2009) i "Bujrum" (2013). Uskoro im se priključuje i usnoharmonikaš Marko Jovanović, čime je zaokružen zvuk trija Franolić Ćulap Jovanović, koji je do sada objavio izdanja "Put" (2016) i "Faza" (2019).

Ovaj jedinstveni etno džez trio, u čijoj muzici se ukrštaju meditativnost uda, toplina i sjeta usne harmonike i ritam egzotičnih udaraljki nastupiće u nedjelju 26. jula na jubilarnom, 20. Zelenkovac Jazz Festu u Podrašnici kod Mrkonjić Grada.

Tim povodom, porazgovarali smo sa osnivačem ovog sastava Draženom Franolićem...

Franolić Izvor: YouTube/Screenshot

Na početku razgovora za Mondo zamolili smo ga da nam kaže nešto o svojoj muzici i kompozicijama koje će izvoditi na Zelenkovcu...

"Kao trio Franolić Ćulap Jovanović sviramo neku vrstu fuzije na razmeđi orijentalne, arapske, balkanske, jazz i blues glazbe. Kamenko Ćulap svira udaraljke (tar, mazar, udu), Marko Jovanović usne harmonike, dijatonsku i kromatsku, a ja arapsku lutnju (ud). Godine 2016. smo izdali album 'Put'. To je bilo nedugo nakon što smo Kamenko i ja sreli Marka i zato je 'Put' bio neka vrsta reizdanja mog i Kamenkovog ranijeg albuma 'Bujrum', koji je Marko nadopunio zvukom usne harmonike. Na albumu 'Faza' (2019) smo puno više radili zajedno, to je prvi pravi zajednički projekt trija Franolić Ćulap Jovanović. Svatko od nas mu je dao svoj doprinos. Većinom se radi o balkanskim i arapskim ritmovima. Zadnja tri albuma objavili smo za izdavačku kuću Geenger Records."

Pjesme koje svirate, koliko sam mogao da poslušam, uglavnom su meditativnog karaktera... Da li vam se dešavalo da publika zapleše na koncertima?

"Dešavalo se da publika meditira, a rijetki bi i zaplesali. Istina je da su neke naše pjesme meditativne, makami stvaraju malo melankoličnu atmosferu i često to nisu kratke pjesme nego dugačke improvizacije koje ljudima koji žive užurbano omogućuju da se opuste, smire, možda čak i uspavaju, da uživaju."

Nastupali ste u mnogim zemljama. Gdje publika bolje reaguje na vašu muziku - na istoku ili na zapadu?

"Čini mi se da to više ovisi o mjestu na kojem nastupamo nego o gradu u kojem se nalazimo. To je specifična glazba i ona svuda ima svoju publiku, osim toga danas se te granice sve više brišu, internet nam je omogućio da sve jednako slušamo i pratimo i mislim da se više ne može govoriti o tako strogim podjelama na istok i zapad kao što je to bilo nekad."

Mjesto gdje se održava Zelenkovac Jazz Fest je praktično u šumi... Da li ste nekada, možda nastupali u šumi?

"Nismo svirali baš u šumi ali jesmo u prirodi, recimo na moru na obali, ili na tvrđavi Bokar u Dubrovniku i to su posebne atmosfere. Recimo na toj izdignutoj tvrđavi uopće nemaš osjećaj da si u gradu, vidiš samo more, nebo i zvijezde. Za našu je glazbu atmosfera baš jako bitna pa je dobro da joj ambijent dodatno doprinese. Osim toga sviranje u prirodi je neočekivano, postoji taj element iznenađenja na koji vrlo malo možemo utjecati."

Ud je veoma star instrument... Kako je došlo do toga da ga svirate?

"Svirao sam gitaru i onda upoznao graditelja Alojzija Sedera koji me upoznao s udom. Odmah mi se dopao njegovu zvuk i on mi je napravio prvi ud i sad već godinama surađujemo. Napravio mi je više instrumenata, oni su mi velika inspiracija, svaki je različit i dosta diktira moj stil. Posebno me zainteresiralo što ud nema pragove. To mi je dalo novu dimenziju u muzičkom izrazu. Moje učenje je teklo postepeno. Pa i gitaru sam učio sam, ja sam iz malog mjesta gdje nije bilo glazbene škole. Mogao sam svirati pleh glazbu ali otpočetka me zanimalo nešto drugo. Nije me zanimala reprodukcija iako mi to možda tad nije bilo jasno. Kad sam se susreo s udom jako me zaintrigirala njegova zahtjevnost i nedefiniranost. U samom početku ud sam tretirao kao gitaru, poslije sam vidio da je to bilo krivo ali nisam znao drugačije, to vidim danas i kod drugih glazbenika koji nisu dovoljno upućeni u sam instrument. Postepeno sam uvidio da je ud zapravo srž arapske muzike i da je na njemu napravljen čitav sistem makama (arapskih ljestvica)."

Šta je, po vama, najvažnije kod bavljenja muzikom?

"Zanima me glazba kao slobodno razmišljanje, kao proces dijaloga, ako prirodno teče on onda stvara dobru atmosferu koja mi je najvažnija. S druge strane sloboda nosi anarhiju i onda je važno da ne omete estetiku i u tome pomažu razni sistemi koji se trebaju naučiti. To su meni omogućili makami, to je bilo nešto sasvim drugačije, trebao sam prihvatiti da postoji drugi način raspodjele tonova i stvaranja onoga što je kod nas poznato kao ljestvica, da se ne bazira sve na zapadnom modelu. Osim toga, zabluda je da je improvizacija nešto lako i da nam izlazi iz rukava, čovjek mora jako puno vježbati i puno svirati da bi u određenom trenutku mogao smireno i koncentrirano improvizirati. Kod sviranja, smisao je opuštenost, a da bi se ona postigla potrebno je utrošiti puno vremena i tako steći iskustvo."

Možete li da nam navedete neke izvođače koji su ostavili naročit dojam i uticaj na vas?

"U samom početku kad sam svirao gitaru na mene su najviše utjecali Django Reinhardt, Barney Kessel, John McLaughlin, kasnije ECM muzičari kao Keith Jarrett, Ralph Towner i Egberto Gismonti. Prelaskom na ud tu su bili Rabih Abou Khalil, Munir Bashir, Farid Al-Trash, Rijad Al Sunbati ili Simone Shaheen. Slušam i indijsku glazbu, recimo Pandit Shivkumar Sharma. U posljednje vrijeme stalno slušam Esbjorn Svensson trio, kod njih se baš osjeti kako tri muzičara funkcioniraju kao jedan i fascinira me što je svaka njihova izvedba jedinstvena i nosi posebnu atmosferu, mislim da bi glazba baš tako morala zvučati da bi zadržala svoju svježinu..."

Za kraj, u iščekivanju nastupa ovog sjajnog sastava 26. jula na Zelenkovcu, pogledajmo i poslušajmo kako zvuče uživo Franolić Ćulap Jovanović trio...

...
Izvor: Dražen Franolić/YouTube

Pročitajte i ovo

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Dnevni horoskop

loader