Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju danas treći dan Božića, posvećen Svetom prvomučeniku i arhiđakonu Stefanu.
Sveti Stefan bio je porijeklom Jevrejin i rođak apostola Pavla. Prvi je od sedam đakona koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili na službu oko pomaganja sirotinje u Jerusalimu. Zato je dobio zvanje arhiđakona.
Svojom vjerom činio je mnoga čudesa među ljudima, a svojim protivnicima Jevrejima suprotstavljao se mudrošću i silom Svetog Duha. Optužen je da je hulio na Boga i na Mojsija, a uz pomoć lažnih svjedoka i osuđen.
Svetitelj se, ozaren svojom vjerom, obratio narodu i govorio o mnogim dobročinstvima koja je Bog učinio narodu Izrailja i nazvao ih izdajnicima i krvnicima Hristovim. Ubrzo poslije toga izveli su ga iz grada i kamenovali. Među mučiteljima nalazio se i njegov rođak Savle, kasnije apostol Pavle.
Stefanovu mučeničku pogibiju gledala je sa nekog udaljenog mjesta i Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom i usrdno se molila Bogu za ovog stradalnika istine i vjere.
Sveti Stefan je prvi hrišćanin koji je stradao za Gospoda i zato se naziva Prvomučenik. Tijelo svetog Stefana krišom je uzeo i sahranio na svom imanju potajni hrišćanin i knez jevrejski Gamalil. Kult ovog sveca je vrlo razvijen u srpskom narodu i podignuto je preko 40 hramova sa njegovim imenom.
Narodni običaji vezani za Stevanjdan
Najrasprostranjeniji je onaj da se tog dana iznosi božićna slama iz kuće. Slamu nikako ne smijete bacati, jer se vjerovalo u njenu plodotvornu moć, pa je stavljana radi podsticanja roda i napredovanja, u raklje drveća voćaka, u pčelinjak ili privredne zgrade.
Za ovu slavu šaljivo kažu da je drže škrtice, jer siti gosti posle Božićnog slavlja, teško da mogu mnogo da pojedu i popiju.
U šumadijskim selima se na Stevanjdan domaćin sa sjekirom odlazi u voćnjak da, kako se kaže, posiječe nerodna stabla. Uzmahne sjekirom, a neko ko je s njim ga odvrati od sječe, govoreći mu da ne siječe, jer će ove godine da rodi, pa stavi rukovijet božićne slame u raklje stabla.
I tako, od voćke do voćke, dok ne zakite slamom, radi pospješivanja rodnosti, sva stabla koja su prethodne godine omanula u rodu. Vjerovalo se da božićna slama štiti voćnjake od grada.
Slavski kolač za Stevanjdan mjesi se dan prije slave i ukrašava se figuricama ptica, žita, grožđa, burencima, knjigom. Iznosi se na već obogaćen sto sa suvim voćem, orasima, medom, jabukama i narandžama, a zatim posvećuje i siječe ili lomi (po tradiciji i običajima).
Mnogi pravoslavni vjernici u Srbiji i Srpskoj proslavljaju Svetog Stefana kao krsnu slavu, a to je prva slava u godini. Tada se na trpezu iznosi slavska svijeća, žito i slavski kolač, a pošto se slavi na treći dan Božića važno je na trpezi imati suvo voće, orahe, med, jabuke i pomorandže.
(MONO/Nportal)