I oni koji nikada nisu kročili u Vrnjačku Banju čuli su za "Most ljubavi" o čiju ogradu zaljubljeni kače katance, kao zalog neraskidive veze.
I oni koji nikada nisu kročili u Vrnjačku Banju čuli su za "Most ljubavi", jednom od 32 mosta, koliko ih Banja ima, na Vrnjačkoj i Lipovačkoj rijeci, o čiju ogradu zaljubljeni kače katance, kao zalog neraskidive veze.
Most je nekad davno bio omiljeno sastajalište učiteljice Nade i vojnika Relje. Na tom mjestu su ih viđali i divili se njihovoj ljubavi. Sa dolaskom novih ratova i novih stradanja, legenda je zaboravljena, sve dok Desanka Maksimović nije čula za ovu priču od mještana Banje.
Inspirisana tužnom pričom, napisala je jednu od svojih ljubavnih pjesama "Molitva za ljubav", i tako sačuvala legendu od zaborava. Ova pjesma i zaljubljeni parovi, koji zaključavaju katance na mostu, čuvaju uspomenu na Nadu i Relju i jednu veliku ljubav koja se neslavno završila, ali je svakako vrijedna pomena.
"Njujork tajms" je u tekstu "Zveket ljubavi na mostovima u Parizu", pomenuo Vrnjačku Banju i "Most ljubavi" koji ima najdužu tradiciju.
"Iako su katanci ljubavi počeli da se pojavljuju na pariskim mostovima od 2008. godine, njihova istorija stara je najmanje 100 godina. Postoji srpska priča o melanholiji Prvog svjetskog rata, koja prepričava ljubav mlade učiteljice u Vrnjačkoj Banji i vojnika koji treba da ide na front. Kada je Srbija pala, vojnik je oženio drugu ženu u Grčkoj, gdje se borio i nikada se nije vratio u Vrnjačku Banju", piše u tekstu "Njujork tajmsa".
Danas na "Mostu ljubavi" u Vrnjačkoj Banji, zaljubljeni parovi sa željom da sačuvaju svoju ljubav, na katancu ispisuju svoja imena, zaključavaju katanac za ogradu mosta i ključ bacaju u rijeku, u nadi da će njihova ljubav vječno trajati.
(MONDO/Tanjug, Foto: ScreenShot/YouTube)