Svuda u svijetu postoje porodice naučnika, doktora, arhitekata, pravnika... koje su veoma poznate, upravo zbog posla kojim se bave čitave generacije.
Ukoliko dijete doktora upiše medicinski fakultet, dijete umjetnika neki od umetničkih, ili dijete advokata pravni, u Srbiji se često može čuti "pa da, mama i tata ga guraju". Bez obzira na umijeće i talenat tog djeteta, često se kaže: "Lako je njemu sa takvim roditeljima i 'zaleđem'".
Da li je dijete umjetnika koje je odraslo u ateljeu, okruženo bojama, platnima, četkicama, špahtlama, razređivačima ili ono koje je u pelenama naučilo šta se nalazi iza scene pozorišta, šta je garderoba, kako izgleda kostim, scenska šminka ili kako se diže i spušta zavesa u pozorištu, lošije od onog koje je odraslo u porodici biznismena i koje nikada izbliza nije vidjelo pačku ili slikarsko platno?
Na umjetničkim fakultetima se često može čuti "to ti je sin/ćerka tog i tog, zna se kako je došlo ovde" i rijetko se spominju realni talenti i kvaliteti tih istih mladih ljudi.
Sociolog kulture Ratko Božović se, odgovarajući na ta pitanja, i sam zapitao zašto bi talentovano dijete ispaštalo zbog uspjeha svojih roditelja i smatra da je to diskriminacija.
"Zašto bi to bila smetnja? To treba da bude prednost", rekao je on za Tanjug. Božović dodaje da nije beznačajno ukoliko je dijete iz porodice naučnika i samo se bavi time, pošto upravo ta činjenica opredjeljuje njegovu orijentaciju.
Sociolog kaže da je negativan stav prema djeci iz uspješnih porodica pitanje malograđanštine i da bi kriterijumi i vrijednosti trebalo da budu jedine vodilje.
"Dijete roditelja koji se bave nekom interesantnom profesijom može biti od malih nogu 'začarano' vrstom razgovora koji se vode u kući, ljudima koji tu dolaze, naročito ako su roditelji realizovani, uspješni i zadovoljni svojim poslom", objašnjava psiholog, direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu Leposava Kron.
Ona kaže da to može biti snažna i zdrava determinanta odluke da to bude i njihov izbor zanimanja, jer je samoostvarenje u poslu važan faktor zadovoljstva životom i značajno utiče na kvalitet istog.
"Ukoliko postoji bilo kakav direktni ili indirektni pritisak roditelja da dijete 'usvoji' profesiju roditelja kao dio sopstvenog identiteta, onda to često može da bude izvor frustracije i kasnijeg nezadovoljstva profesijom koja se, ipak, bira za cijeli život", rekla je ona Tanjugu i dodala da eventualne zlobne komentare treba ignorisati "budući da ta vrsta komentara uvek više ili čak isključivo govori o onima koji ih imaju, nego o osobama na koje su komentari usmjereni".
Kron podsjeća da je takvih komentara uvijek bilo i da će ih i dalje biti i objašnjava da su zavist i zloba uvijek znak podsvjesnog osjećanja manje vrijednosti, slabosti, frustracije i inferiornosti.
"Ona (zloba) se često manifestuje preko ekstremnog kritizerskog stava prema drugima koji nikada nisu dovoljno dobri, obrazovani, pametni, uspješni, talentovani, lijepi i onog karakterističnog pretjeranog 'držanja do sebe', kako se to kolokvijalno kaže", zaključuje Kron.
Kirk i Majkl Daglas, Ford i Sofija Kopola...
Poznato je da djeca uspješnih i poznatih ljudi iz svijeta umjetnosti nastavljaju stopama svojih roditelja, pa smo svjedoci da su Kirk i Majkl Daglas podjednako uspješni, kao i ćerka legendarnog režisera Frensisa Forda Kopole, oskarovka Sofija Kopola. Porodičnu tradiciju prati i Liv Tajler, ćerka čuvenog Stivena Tajlera, ali i sinovi Martina Šina, Čarli Šin i Emilio Estevez. Tu je i Mira Sorvino, ćerka glumca i reditelja Pola Sorvina i mnogi drugi. Na domaćoj sceni znamo da stope roditelja prate Vladimir Paskaljević, Katarina Žutić - ćerka Svetlane Bojković i Miloša Žutića, zatim Ivana Žigon, Vasil Hadžimanov, sestre Aleksandra i Kristina Kovač, ali i sin umjetnika Vladimira Veličkovića, Vuk.
(MONDO/Tanjug, foto: Splash News)