Kao što ste već navikli, i ovog vikenda naša Mirjana Lukić piše za vas. Da li vas pretjerana samokritičnost spriječava da živite kvalitetnije?
Samokritičnost predstavlja tendenciju samokažnjavanja. Bilo da se ove riječi izgovore naglas ili osoba “u sebi” misli, pretjerana, neadekvatna samokritičnost narušava kvalitet života i onemogućava uživanje.
Jer osoba prihvata da bude kažnjena od strane same sebe, budući da nije dostigla neke, uglavnom – nerealne ciljeve koje je pred sebe postavila.
Kako prepoznati da li se pretjerano, neadekvatno kritikuješ?
-Ukoliko se pronađeš u narednim rečenicama, onda je vrijeme da preduzmeš nešto po pitanju smanjenja samokritičnosti, ukoliko želiš da živiš ispunjeniji život.
-Teško ti je da počneš raditi nešto novo iz straha da nećeš uspjeti u tome.
-Odugovlačiš (prokrastiniraš) sa obavezama iz straha da nećeš uspjeti uraditi najbolje što možeš.
-Upućuješ sebi različite uvrede kao što su npr. Glupačo, kravo.. kada pogriješiš.
-Teško ili skoro nikad ne uspijevaš da uživaš u omiljenim aktivnostima.
-Vjeruješ da ćeš se pokrenuti ako se samokritikuješ.
-Vjeruješ da samokritičnost ima ulogu motivacije.
-Kritikovali su te kao dijete i jedino tada si uspješno obavljao/la svoje obaveze.
-Kada uspiješ ispuniti bitne ciljeve, počinješ misliti kako oni ipak nisu bili dovoljno zahtjevni.
-Kada ne uspiješ ispuniti bitne ciljeve osjećaš se potpuno bezvrijedno.
-Ne podnosiš pogreške.
-U stanju si odustati nakon prve greške.
-Teško ti je da učiš iz grešaka.
-Imaš visoka očekivanja od drugih ljudi.
-Ne uspijevaš osjetiti zadovoljstvo kada postigneš određeni uspjeh.
-Skoro nikad sam/a sebe ne pohvaljuješ.
-Kada se pohvališ ne vjeruješ u te pohvale.
-Često se osjećaš anksiozno.
-Imaš doživljaj da život nikako da krene pravim putem i da se stalno dešavaju stvari sa kojima se ne možeš nositi.
-Često se upoređuješ sa drugima i kod njih uviđaš kvalitete, a kod sebe nedostatke.
-Smatraš da je samoljubav isto što i sebičnost.
-Strah te da će te neko drugi iskritikovati, pa to onda uradiš sam/a pred drugima, da ih preduhitriš.
-Teško primaš pohvale ili ih odbijaš ili pronalaziš druge razloge zašto si nešto uradio/la dobro, nikako ne davajući sebi zasluge.
-Teško zaspiš.
-Često se osjećaš umorno.
-Uglavnom koristiš “moram” kada pričaš o svojim obavezama, zadacima ili željama.
-Najčešće sebe samookrivljuješ za probleme u svom životu ili čak životu drugih ljudi oko tebe.
-Okrivljuješ se kada se ne osjećaš dobro, ne tolerišući svoje neprijatne emocije.
Ovakav način razmišljanja dovodi do toga da osoba stalno sumnja u sebe i netačno vjeruje da nije dovoljno dobra.
Kao rezultat ovakvo razmišljanje može dovesti do problema u samopouzdanju, odnosima sa drugim ljudima, pa čak i depresije.
(Autorka teksta je Mirjana Lukić, psiholog i psihološki savjetnik. Još korisnih tekstova čeka vas na njenom blogu)