Opasne biljke, koje mogu da ubiju, čuvaju se iza zaključanih kapija bašte u dvoecu Alnviku.
Pre nego što vas vodič povede na put kroz neobičnu baštu, legende i naučne činjenice o ovim smrtonosnim biljkama, na crnoj kapiji će vas dočekati dvije velike table sa poznatom oznakom za opasnost, odnosno simobolom za otrov – ljudskom lobanjom ispred ukrštenih kostiju i riječima: “Ove biljke mogu da ubiju”.
Bašta smrtonosnog bilja
Kada se jednom nađete sa druge strane kapije, u vrtu, bez vodiča ne smijete ništa. Riječ je o biljakama koje ubijaju, pa tako dodirivanje i mirisanje istih, ne dolazi u obzir.
Vrt je osnovan 1995. godine, kada je Džejn Persi postala vojvotkinja od Nortamberlenda, okruga na sjeveroistoku Engleske. Titula joj je donijela Zamak u Alviku sa velikim vrtom, a suprug ju je zamolio da osmisli plan za njegovo uređenje. Ono što je ona uradila, prevazilazi sve klasične granice uređenja vrtova.
Bašta u Alnviku prostire se na pet i po hektara, a godišnje je posjeti više od 600.000 ljudi, zbog čega predstavlja i najpopularniju turističku atrakciju ovog okruga.
Persijeva je željela nešto potpuno drugačije. Prvo je razmišljala o “ljekovitom” vrtu, a nakon što je posjetila čuveni vrt Medičijevih, donijela je odluku da će u njenoj bašti rasti biljke koje ubijaju umesto one koje liječe. Smatrala je da će na ovaj način za botaniku, zaineteresovati i najmlađe.
Vojvotkinjina omiljena biljaka u vrtu je brugmansija, lijep cvijet čiji su pojedini dijelovi otrovni, a koja je poznata po tome da izaziva paralizu glatkih mišiča, migrenu, dijareju, sušenje usta, halucinacije, midrijazu i smrt.
U vrtu se pored ove biljke mogu vidjeti i Strychnos nux vomica, morska kudelja, kukuta, mak, kanabis, koka i druge.