Marta Bek, sociološkinja sa Harvarda, otkriva mehanizam na koji mozak vara tijelo.
Ljudski mozak je nevjerovatan organ, univerzum za sebe. Nedavno je u svom podkastu "The Diary Of A CEO" Stiven Bartlet ugostio dr Martu Bek (Martha Beck (@themarthabeck), čuvenu sociološkinju sa Harvarda. Ova žena je renomirani lajfkouč, a Opra Vinfri označila ju je "jednom od najpametnijih žena koje poznaje“.
Njen život bio je veoma težak. Suočila se sa traumom seksualnog zlostavljanja od svog oca, jednog od najviših autoriteta jedne vjerske zajednice. A danas njene neurološke tehnike pomažu ljudima da se adaptiraju na svijet koji je zavistan od anksioznosti i da se nose sa tjeskobom i depresijom.
Marta je sa slušaocima podijelila kako je suočavanje sa traumom i govorenje istine zaustavilo njen fizički bol. U razgovoru je otkrila i - zašto je anksioznost često korijen našeg fizičkog bola, te kako naša tijela razotkrivaju laži kada naši umovi to ne mogu.
Bićete oduševljeni Martinim trikovima da otkrijete kako naša tijela razotkrivaju laži u koje naši umovi vjeruju.
"Kada lažemo, naša tijela postaju veoma slaba." Doktorka je voditelju podkasta to pokazala na veoma jednostavnom primjeru:
"Ispružite ruku i recite ’volim svjež vazduh", rekla je.
"Ok, volim svjež vazduh“, rekao je Stiven i doktorka nije mogla da mu obori ruku na sto. A onda mu je pokazala kako laž oslabi tijelo.
"Reci 'volim da povraćam'!"
"Volim da povraćam. To ja tako uvrnuto", rekao je voditelja u tom trenutku doktorka je bez problema uspjela da njegovu ruku spusti do stola. Zašto je to tako?“
"To je tako zbog strukture mozga, u njemu je mnogo trikova. Mozak je biološki reprogramiran da bude anksiozan, naivno vjerujemo u laži zbog socijalizacije ili traume. Socijalizacija kaže 'nisi dovoljno dobar', 'moraš da se trudiš više', 'to je loš izbor' i slične stvari. Trauma vam kaže ’o bože, sve je opasno sve vrijeme', i onda kreira horor priče koje se nikada nisu dogodile da biste se osjećali bezbjedno.
Ali stvar u vezi sa anksioznošću jeste u tome što, ako se zaglaviš u anksioznoj spirali, može da ti bude samo gore. Na primjer, ja imam mnogo psihičkih ožiljaka od seksualnog zlostavljanja koje je počelo kada sam imala pet godina. A kada mi je bilo 30, bila sam depresivna i anksiozna, tada su počele autoimune bolesti, razmišljala sam o samoubistvu... Ipak, mogu da kažem sa stoprocentnom sigurnošću da je moguće prevariti mozak i isključiti anksioznost.“
Razumijevanjem veze između uma i tijela, možemo naučiti da slušamo anksioznost kao signal. Nikada više nećete razmišljati o anksioznosti na isti način.
(MONDO/Sensa)