Projekat Bolvoningen je u Holandiji započet kao eksperiment, tako da se nije proširio onoliko koliko se očekivalo, ali nije ni iščeznuo, pa i dalje ima zadovoljne stanare.
Kasnih šezdesetih godina 20. vijeka, Holandija je počela da finansira eksperimentalne projekte priuštivog stanovanja.
Tada su nastale neke od kultnih građevina, poput Kockastih kuća, kompleksa Kasba i, naravno, Bolvoningena.
U holandskom gradu Den Bošu, među uobičajenim kućama od cigle i vijugavim kanalima, nalazi se Bolvoningen - neobično naselje sačinjeno od loptastih objekata.
Naziv "Bolwoningen" može se prevesti kao kuće-lopte.
Takozvane 'globus kuće' bez ćoškova, izgrađene 1984. godine, osmislio je eksperimentalni arhitekta Dris Krajkamp. Iako se čini kao da su izašle iz nekog futurističkog filma, u njima se i danas živi.
Neobični dizajn je imao za cilj da se stanovnici što bolje uklope u svoje prirodno okruženje, a s obzirom da su i susjedne kuće iste, okrugli prozori u okruglom objektu su pružali i vrlo zanimljiv pogled na komšiluk.
Često se porede i sa džinovskim golf-lopticama, a privukle su veliku pažnju turista, inženjera i reportera iz cijelog svijeta jer predstavljaju zaista jedinstveno iskustvo za svoje stanare.
Projekat je započet kao eksperiment, tako da se nije proširio onoliko koliko se očekivalo, ali nije ni iščeznuo pa i dalje ima zadovoljne stanare.
Zbog neobičnog oblika, gradnja, uređenje enterijera i održavanje nisu bili laki. Uprkos manama, holandski arhitekta i vajar Krajkamp nastavio je da razvija projekat, vođen svojom velikom fascinacijom sfernim oblicima.
Kako je sve počelo?
Kada su se holandske vlasti 1968. godine odlučile za eksperimentalnu gradnju stambenih objekata, Krajkampov projekat je bio jedan od prijedloga. Eksperimentalno stanovanje bilo je veoma popularna tema u to vreme. Kockaste kuće u Helmondu i kompleks Kasba u Hengelu spadaju među najpoznatije primjere.
Iako se Bolvoningen razvijao u isto vrijeme, izgradnja je odlagana sve do 1980. godine. Problemi nisu prestali ni nakon odluke da se konačno krene sa gradnjom. U projekat, koji je obustavljen 1984. godine, moralo je da se unese mnogo izmena.
Sam Krajkamp je živio u jednoj od svojih eksperimentalnih kuća. Prvo je izgradio prototip u dvorištu svog doma u Vlijmenu, ali ta zamisao nije imala cilindrično postolje. Dvije sfere i jedna polusfera bile su postavljene direktno na tlo. Prvobitni plan je bio da se kuće Bolvoningen u Den Bošu izgrade prema tim nacrtima. Međutim, propisi su doveli su do promjena.
Prije svega, u dizajn je uveden cilindrični temelj. Pored toga, jedna od najvažnijih izmjena odnosila se na građevinski materijal. Autor, koji je predlagao pristupačnu konstrukciju koja se lako montira, prvobitno je zamislio da objekti budu izrađeni od poliestera, kako bi se obezbijedila njihova izuzetno mala težina. Poliester je, međutim, zamijenjen sa dva sloja cementnog betona ojačanog staklenim vlaknima i izolacijom od kamene vune. Uprkos tim promenama, Krajkamp je bio uvjeren da je faza izgradnje u Den Bošu samo početak i da će se projekat brzo nastaviti.
Okrugle kuće - arhitektura koja prkosi konvencijama
Gradnja je počela 1980. godine. Naselje Bolvoningen se sastoji od 50 sfernih kuća koje su i danas u upotrebi i predstavljaju veliku turističku atrakciju. Neki tvrde da je Dris Krajkamp imao opsesiju sfernim oblikom, zbog čega ga je i predložio. Svoje divljenje je izrazio u nekoliko intervjua.
"Oblik sfere je potpuno očigledan. To je najorganskiji i najprirodniji mogući oblik. Uostalom, okruglo je svuda oko nas: živimo na globusu i rađamo se iz globusa. Sfera kombinuje najveću moguću zapreminu sa najmanjom mogućom površinom, pa je za nju potrebno minimalno materijala. Štedi prostor, veoma je ekološka i gotovo da ne zahtijeva održavanje. Da li treba još nešto da dodam?", isticao je.
Bolvoningen nas uvodi u svijet u kojem arhitektura prkosi konvencijama i prikazuje šta je sve moguće kada mašta dođe u prvi plan. On podseća na to kako dizajn može da preoblikuje način na koji živimo.
Svaka kuća je prečnika oko 5,5 metara i posjeduje 11 okruglih prozora. Ne zahtijevaju trajne temelje i mogu da se grade uz minimalnu potrošnju energije. Teške su oko 1.250 kilograma i mogu lako da se sastave ili transportuju. Pogodne su za život najviše dvije osobe. Zahvaljujući laganom, pristupačnom i prilagodljivom dizajnu, sferne kuće mogu da se postave bilo gdje, što je bila i Krajkampova ideja. Iako su skromnog prečnika, u njih su nekako uspjele da stanu dvije spavaće sobe, kupatilo, kuhinja i dnevni boravak. Spavaće sobe su na jednom spratu, a kuhinja i kupatilo na drugom. U potkrovlju je dnevni boravak koji pruža panoramski pogled na okolinu.
Raspored objekata je takođe prilično neobičan. Postolje služi kao ulaz u kuću. U njemu se nalaze stepenište, ostave i tehničke prostorije, dok se u gornjem delu ulazi u sfernu stambenu jedinicu. Ako se objekat posmatra kao dve složene cjeline, drugi deo je sfera u kojoj se nalaze sve prostorije za život.
Kako izgleda enterijer okrugle kuće?
Enterijer sfere obuhvata spavaću sobu, dnevni boravak, kuhinju i kupatilo, raspoređene tako da najčešće korišćeni prostori dobijaju optimalnu količinu svjetlosti. Do kreveta se dolazi spiralnim stepeništem koje kruži unutrašnjošću sfere, prolazi pored toaleta i kupatila, a zatim vodi do dnevnog boravka i kuhinje.
Veliko plafonsko svjetlo i prozori prečnika 1,20 metara omogućavaju obilje dnevne svjetlosti. Umjesto klasičnih spratova i prostorija, kružni prostor je podijeljen na otvorene platforme i funkcionalne cjeline koje su međusobno povezane. Takav raspored sprečava osećaj skučenosti u svakoj sferi, koja ima oko 55 kvadratnih metara stambenog prostora.
Iako ovaj neobičan oblik enterijera pruža jedinstveno iskustvo, tokom opremanja mogu se javiti i određene poteškoće. Kako su svi zidovi zakrivljeni od poda do plafona, namještaj je teško uklopiti u prostor. Većina namještaja ne odgovara ovakvom enterijeru. Ipak, fotografije koje su objavili pojedini vlasnici pokazuju da je moguće uspješno osmisliti unutrašnji prostor i sa ovako specifičnim karakteristikama.
Bolvoningen - svjedok jednog vremena
Od nacrta pa sve do završetka izgradnje, eksperimentalno naselje privlačilo je veliku pažnju. Nakon završetka radova, novinari, arhitekte i turisti dolazili su iz cijelog svijeta da ga vide. To je ohrabrilo Drisa Krajkampa da nastavi sa radom; pripremao se za masovnu proizvodnju, ali nikada nije u tome uspio.
Tokom narednih godina izradio je stotine planova i procena troškova za razvoj novih lokacija, ali nikada više nije sklopio sličan ugovor. Zbog pritužbi na prokišnjavanje i pukotine, kao i zbog jedne kuće koja je počela da tone, vlasti su sredinom devedesetih čak razmatrale rušenje Bolvoningena. Sfere su spasene nakon potpune restauracije i dodavanja skladišnog prostora u vidu malih kućica povezanih sa postoljima, ali je opština ipak odbila da nastavi projekat i nije zatražila izgradnju novih objekata.
Uprkos svim ovim mukama, Krajkamp nije odustajao i nastavio je da unapređuje svoj projekat sve do smrti. Razvio je plutajuće sferne kuće od poliestera, koje su se pokretale energijom vjetra i sunca i imale spoljašnje motore. Čak je pronašao fabriku u Dubaiju koja je mogla da ih proizvodi, ali nije imao sreće.
Bolvoningen, koji i dalje postoji kao simbol vremena u kojem je holandska vlada podržavala eksperimentalna istraživanja, ostao je prototip, baš kao i projekat Kockastih kuća.
(EUpravo zato)